Provela je 40 godina u Holandiji, rodila četiri kćerke, a ima i devetoro unučadi. Radila je humanitarne poslove, a u nekadašnjem Jugoslovenskom klubu u Holandiji bila je sekretar.
Prethodno je svestrana Zumreta u Šamcu igrala rukomet u “Borcu”, gdje je bila kapiten.
Zumretin muž Marokanac imao je svoju auto-školu, pa nije mogao da taksira, a onda je Zumka dobila dozvolu i prihvatila se tog posla.
“Taksirala sam u vrijeme kada su djeca bila u školi i noću kada su spavala”, navodi Zumreta.
U Holandiji je položila vozački za sve kategorije, osim za motor.
“Kada tamo položite za vozača kamiona možete da vozite i autobus”, napominje Zumreta, koja, prema sopstvenom priznanju, nije učila holandski jezik u školi, već sa komšinicama.
Mada i danas ima problema sa čitanjem i pisanjem (holandski govori dobro), svojevremeno je čak bila i prevodilac u Jugoslovenskom klubu u Holandiji.
Zumreta ističe da je u to vrijeme bila jedini ženski taksista, a napominje da je vozila taksi i za vrijeme trudnoće.
“Bila sam u devetom mjesecu kada sam vozila jednog Mađara 20 kilometara od našeg mjesta. Platio mi je duplo više nego što piše na taksimetru. Kada sam htjela da mu vratim kusur rekao je `To je za bebu`”, sjeća se Zumreta Tabaković.
Jednom prilikom je dobila tri puta više novca nego što je taksimetar pokazao i sve to zato što je bila trudna.
Zumreta je, kao svestrana osoba, stekla mnoga poznanstva, bavila se i humanitarnim radom, o čemu je pisao Međunarodni Crveni krst.
Šila je makedonske nošnje, učila djecu u Holandiji da se druže i da ne zaborave svoj jezik.
U Šamac se vratila prije 2013. godine, pa je i sama stradala za vrijeme poplava.
Zumreta smatra da je tajna mladosti i vitalnosti u šetnji, jer svaki dan poslije kafe i doručka šeta do 14.00 časova.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu