Za čuvenog srpskog viteza su svi čuli i njegovu priču dobro znaju, međutim priča njegove supruge je manje poznata, a ona je u njegovom životu igrala važnu ulogu.
Prije samo nekoliko godina deka Đorđe je ovim riječima govorio o ljubavi sa svojom suprugom Fatini, iliti Svetlanom, i poslu kojim se bavio čak i u devetoj deceniji života.
Rijetko je koji turista koji se obreo u Grčkoj propustio priliku da posjeti groblja slavnih junaka Prvog svjetskog rata. Svakoga dana, bar jedan Srbin oda poštu palim borcima.
Iako je nekoliko godina prije smrti otišao u penziju, časna starina nije ni pomišljala da ih napusti. Obilazio ih je, čisti oko njih i nudio posjetiocima “srpsku rakiju” i lozu, dok je njegova supruga na malom stolu izlagala brojanice i drugi nakit koje, kako je tada rekao deka Đorđe, sama pravi.
Za Đorđa je, kako se saznaje, 1960. bila srećna godina. Tada je od oca Đura Mihailovića rodom iz malog mjesta kod Boke Kotorske u Crnoj Gori naslijedio posao čuvara koji je obavljao i njegov djeda Savo, junak Solunskog fronta, ali je i pronašao ljubav svog života.
– Đorđev stric nas je upoznao i tako, malo po malo, rodila se ljubav koju gajimo već godinama. Imamo kćerku i dvije unuke, jedna je advokatica, a druga farmaceutkinja. Rodom sam iz jednog grčkog sela, ali sam se zbog Đorđa preselila ovdje. Stari smo i zdravlje nas ne služi baš najbolje, ali se dobro držimo – počinje priču za Blic Fatini koju zovu Svetlana.
Ne razumije baš svaku riječ na srpskom, ali zna koliko je Đorđev posao odgovoran i da ne postoji pauza, pa čak i u devetoj deceniji.
– On nema odmor, stalno radi, pa nismo imali prilike da često posjećujemo Srbiju. Odemo automobilom ponekad do Skoplja, ali sada mu je i zdravlje narušeno. Čak su i pisali da je preminuo – podsjeća baka Svetlana (85).
Uz njega je saznala mnogo i o junacima Velikog rata, kako su ga nekada nazivali, a na pitanje koliko se časna starina raduje što će mu se ispuniti davnašnja želja – da dočeka obilježavanje 100 godina od proboja Solunskog fronta, sliježe ramenima. Ne razumije šta govorimo ili djeda Đorđe ne želi previše da govori o tome. Sa blagim smiješkom na licu završava prijatan razgovor sa, pozdravlja i odlazi na svoje radno mjesto, mali sto gdje su izložene njene rukotvorine.
Djed Đorđe čuvao grobove 8.000 Srba
Kompleks vojničkog groblja na Zejtinliku u Solunu podignut je 1916. godine na mjestu nekadašnje Glavne vojne poljske bolnice. U njemu počivaju mošti 21.000 ratnika, srpskih francuskih, italijanskih, engleskih, od kojih je 8.000 iz Srbije. Djed Đorđe znao je imena svakoga od njih i čuvao ih od zaborava. Potomci koji su ovdje pronašli imena svojih predaka dopisivali su podatke od njima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu