Neposredno poslije objavljivanja, mladić je preminuo u svojoj 19 godini, a uzrok je za sada nepoznat. Njegove riječi ne prestaju da se dele društvenim mrežama.
– Mislim da je važno da podijelim svoje iskustvo, tako da drugi ljudi dobiju tretman koji im je potreban. Na početku srednje škole počeo sam da razvijam depresiju. Sjećam se da sam plakao čak i na času. Zagledao bih se u zid i iz čista mira počeo da plačem, bez razloga. Poslije toga sam postao prilično suicidan – rekao je Vil u video snimku opisujući institucije koje su ga iznevjerile, umjesto da su ga podržale.
Zatim se prisjetio jedne od posjeta Hitnoj pomoći, kada je shvatio kako zapravo stoje stvari.
– Odveli su me u Hitnu pomoć, psihijatrijska sestra bila je pored mene i znate li šta su mi rekli? Da skinem aplikaciju za telefon koja bi trebalo da uravnoteži moj um! Aplikaciju?! Nakon što sam pokušao da se ubijem! Zamislite da patite i mogli ste čak i da umrete tokom pokušaja samoubistva i ne dobijate terapiju, već morate da čekate na nju godinu dana ili nekoliko mjeseci. To je krajnje sramotno – kaže Vil u videu.
Nakon toga, tinejdžer je zahtjevao mjesto u ustanovi koja bi umjela da mu pruži medicinsku pomoć, ali nikada ga nije dobio. Umesto toga, u naporima da Vil i porodica Melburn ostanu bezbjedni, od strane Gradskog vijeća poslat je u Centar za podršku. Taj tip ustanove mogao bi da se opiše kao “podržano stanovanje” koje uključuje hostele za beskućnike, skloništa i stanove za štićenike, ali i dugotrajni smještaj za osobe kojima je neophodna stalna podrška, ali nije ustanova u kojoj je Vil mogao da dobije profesionalnu psihijatrijsku pomoć.
– Ne razumiju da je rizik mnogo veći kada si kod kuće, već misle da će ti pomoći svojim savjetima. Cijeli sistem je baziran na ideji da moraš da budeš u ozbiljnoj krizi da bi dobio pomoć. Institucije jednostavno ne ispunjavaju svoju namjenu – zaključuje mladić.
Vil je bio talentovani kompozitor, sa nekoliko komada iza sebe, a o njegovom autizmu i problemima sa mentalnim zdravljem, za “Bi-Bi-Si” progovorila je i majka, prenosi Blic.
– Bio je strastven u vezi tako mnogo stvari. Bio je inteligentan, toliko pun ljubavi, ali se mučio cijeli svoj život. To je takav neuspijeh sistema, da dopuste da dječak takvog uma i sa takvim talentom, prođe kroz toliko bola u svom životu. Mislim da smo za godinu dana zvali policiju najmanje 50 puta, a Hitna pomoć je stalno dolazila. Bio je toliko loše, da se nekoliko puta predozirao, samopovređivao se, sjekao bi vene. Napadao nas je i bilo je nemoguće da se odbranimo, bilo je apsolutno užasavajuće – svedoči Sali Melburn.
Počeo je da eksperimentiše sa lijekovima, kako bi smirio svoj um.
– Znao je da je on uzrok nevolje. Smatrao je sebe čudovištem, pa je želio da izleči sebe i uklopi se u društvo. Otišao je jednom u svoju sobu i urezao riječ “upomoć”, toliko očajan je bio! Nisu pazili na njega, tamo nije bio siguran! Kada svog sina pošaljete tamo očekujete da će voditi računa o njemu, ali on tamo uopšte nije bio siguran – kaže majka.
U decembru 2020., Vil je preminuo, sam, u stanu Centra za podršku. Porodica se nada da će im istraga pružiti neke od odgovora za kojima već dugo tragaju.
– Kako je potreba za pomoći rasla, dobijao ju je sve manje. Bilo je nevjerovatno, ne biste nam vjerovali. Nadam se da će naše iskustvo i mišljenje o svemu ovome biti od koristi barem nekome – izjavio je Vilov otac, Džon Melburn.
Povodom Vilovog slučaja oglasilo se i Gradsko vijeće: “U trenutku smrti Vil je živio u Centru za podršku. Dobijao je pomoć od Gradskog savjeta i naših zdravstvenih radnika. Svi koji su bili u kontaktu sa njim jako su potreseni njegovom smrću i izražavaju duboko žaljenje i saučešće porodici”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu