U rodnom mjestu popularnog pjevača zavladali su muk, šok i nevjerica.
– Nema više našeg slavuja Marinka – rečenica je koju njegove komšije i prijatelji najčešće izgovaraju od subote.
Mnogi se prisjećaju nekih prošlih vremena, kad je Marinko sa porodicom boravio u svom rodnom mjestu. U selo Kolunić i zaseok Bujadnice, Marinko je rado svraćao. Kažu komšije da je često znao reći, ”mlad sam otišao u Beograd, a sad kako starim sve više me vuče ognjište, mjesto gdje sam rođen. Volio bih nešto da napravim u mom rodnom mjestu na temeljima rodne kuće, ali i u Banjaluci”.
Nekadašnji načelnik Bosanskog Petrovca, Zlatko Hujić družio se sa Marinkom.
– Nas nekolicina otišla je iz Petrovca na studije u Beograd 1971.godine. Tamo pored Studentskog grada na Novom Beogradu bila je jedna kafana ”Kod Milutina” gdje smo redovno odsjedali. Marinko je pjevao, a pratio ga je na harmonici njegov brat Dujo. Bila su to neka zlatna vremena. Uvijek je volio pjesmu i veselje. Upravo ta kafana ”Kod Milutina” bila je početak jedne bogate karijere – prisjeća se Zlatko Hujić.
Kaže da je prije pet godina pozvao Marinka i Halida Muslimovića da održe koncert u centru Bosanskog Petrovca.
– Iako je imao puno obaveza došao je. I danas pamtim tu rečenicu kad je rekao da do tad nikad nije imao veću tremu nego prije tog nastupa u svom rodnom mjestu. Koncert je bio za pamćenje. Bio je veliki čovjek, veseljak. U njegovom društvu pjesme nikad nije nedostajalo. Nije krio svoj ponos na porodicu koju je mnogo volio. Bio je srećan i što su ga sinovi naslijedili na estradi. Volio je i Crvenu zvezdu. Na sahranu ću ići ako treba i pješice iz Petrovca – dodao je Hujić.
“Često je znao da ‘potegne’ pjesmu, volio je sevdalinke”
Njegov blizak rođak Boris Ševo kaže da je prije pandemije često dolazio, ali da niko nije znao da je bolestan.
– Svi smo mislili da nije ništa ozbiljno i da će se naš Marinko izvući. Nažalost iz Beograda su stigle tužne vijesti. Nismo znali da je imao tešku borbu sa kancerom. Pamtiću ga kao čovjeka koji nije skidao osmijeh sa lica. Često je znao da ”potegne” pjesmu, volio je sevdalinke. Imao je glas koji je bio božiji dar – kaže Boris.
Mićo Uzelac često je bio domaćin Marinku u Banjaluci, ali i u Petrovcu.
– Rođeni smo istog datuma 27. januara, ja sam stariji tri godine, ali to nije bila prepreka da vrijeme provodimo zajedno u našem Petrovcu ili u Banjaluci. Žao mi je, bio je veliki čovjek i dobar prijatelj i pjevač – priča Uzelac.
Marinko je imao veliku želju da kupi neku vikendicu pored Vrbasa.
– Išli smo da gledamo neke objekte u Krupi na Vrbasu i Karanovcu. Sviđala su mu se ova mjesta. Zavolio je Vrbas, ali eto ta nesrećna korona ga je zaustavila, a kasnije i bolest. Žao mi je, bio je veliki čovjek i rado viđen gost u Banjaluci, ali i cijeloj Krajini – kaže Branko Kovačević.
I u drugim mjestima u Krajini Marinko Rokvić je imao prijatelja i poznanika.
Kako reče Zoran iz Petrovca odrasli smo uz pjesme Marinka Rokvića, Džeja, Đorđa Balaševića, pamtimo Yu Grupu i njenog bubnjara Rašu Đelmaša, svi se rado sjećamo Mire Furlan, Ljubiše Samardžića, Bate Stojkovića, Bate Živojinovića i mnogih drugih. Tek sad kad smo ih izgubili vidimo koliko smo bili bogati. Neka im je vječna slava!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu