Danas sedamdesetosmogodišnji Vladimir priča da je put tada trajao 15 dana, a pješke je išao kako bi se uvjerio i u svoju snagu i u sigurnost povratka.
Dalmatinsko sunce i miris vinograda nemaju cijenu, kaže, a želja za povratkom, za obnovom očevine, bila je jača od svih prepreka. Vratio se u devastiranu kuću, koju je osamdesetih izgradio pored majčine.
– Pješačenje 600 kilometara za 15 dana bilo je samo snagom volje. Sada uživam u ovom raju – priča Vladimir Srni.
Prema njegovim riječima, Vrlička sela su danas gotovo pusta, povratak je izabralo većinom starije stanovništvo.
– Vlast daje onoliko koliko ona misli da je dovoljno, ali realno naši putevi su loši i uništeni, infrastruktura je uništena – ističe Vladimir.
Da bi Dalmacija ponovo vaskrsla, baš kao i pravoslavni manastir Dragović nadomak Vladimirovog ognjišta iz 1395. koji je potopljen 1959. godine, potrebno je, kaže, da se ljudi sve više vraćaju kući i obnavljaju svoju imovinu.
– Kada bi se narod vraćao, ljudi rješavali imovinsko-pravne odnose i uknjižavali svoja imanja, povratak bi bio lakši jer jedino na taj način mi dokazujemo naše vjekovno postojanje u Dalmaciji – smatra Vladimir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu