Ova diplomirana inženjerka smijera Zaštite životne sredine Tehničkog fakulteta “Mihajlo Pupin” u Zrenjaninu fakultet je upisala sa 26 godina, piše Blic.
Kako kaže, iako je bila dobar đak, poslije srednje škole nije upisala fakultet zajedno sa svojom generacijom. Počela je odmah da radi u trgovini, potom u pekari. Kasnije joj je bilo krivo što nije nastavila školovanje i odlučila je da pokuša.
Upisala sam fakultet sa 26 godina, pritom sam bila zaposlena i u međuvremenu sam dobila sina. Napominjem da sam podršku imala sa apsolutno svih strana, i od supruga, tetke (koja mi je bila poslodavac) i mame, koja mi je mnogo pomagala oko djeteta. Nije bilo lako, ali iskreno, kada se osvrnem i pogledam unazad, mislim da sada baš ništa ne bih mijenjala. Biti zaposlena, majka i studentkinja u isto vreme jeste dosta teško. Nažalost, ako podrška izostane, neću reći da je nemoguće, ali svakako se čini da bi bilo neuporedivo teže uskladiti sve obaveze i pritom ostvariti dobre rezultate – kaže Stankov.
Kada je ostala u drugom stanju, otišla je na trudničko bolovanje, ali se na fakultet vratila kada joj je sin imao manje od dva mjeseca. Polagala je sve ispite u prvim rokovima, a kada nije išla na fakultet, bila je na poslu. Učila je najčešće noću i rano ujutro. Trud je ubrzo zapazila šira akademska zajednica, ali nagrade kaže nije očekivala.
Prva koju je dobila bila je nagrada za najboljeg studenta, na smijeru od prve do četvrte godine. Tada je bila treća godina. Sljedeće godine opet je imala najbolji prosjek na svom smjeru. Treća nagrada je od Univerziteta u Novom Sadu za stručni rad, pisala je naučni i stručni rad na temu fotonaponskih solarnih sistema i kako oni mogu da se primjene i doprinesu životnoj sredini.
– Još na prvoj godini studija u okviru predmeta o obnovljivim izvorima energije pisala sam seminarski rad na temu primjene solarne energije, koji se mojoj profesorki, kasnije mentorki, dopao, tako da sam ga uz njenu pomoć nadograđivala i istraživala još više o toj temi. Kasnije je to rezultiralo i praktičnim radom gdje sam primjenila sve što sam do tada naučila i konstruisala sam fotonaponski solarni panel izrađen od monokristalnih solarnih ćelija u kućnim uslovima. Ovaj panel, naravno, jeste upotrebljiv, odnosno proizvodi električnu struju, ali je izrađen više u eksperimentalne svrhe, što znači da kada bi htjeli da zaista koristimo električnu energiju iz ovakvog izvora potrebno je više panela, u zavisnosti od potrebe za električnom energijom objekta na koji bi ga instalirali – nastavlja naša sagovornica.
Buduće kolege savjetuje da nikada nije kasno kročiti u studentske katedre. Sjeća se svojih razmišljanja od prije nekoliko godina kada se dvoumila da li da pokuša ili ne, imala je niz predrasuda kako će to izgledati u njenoj okolini, profesorima i mlađim kolegama i upravo takva razmišljanja su je sputavala da upiše fakultet ranije. Svakoj osobi, zaposlenoj, ženi, majci, koja se dvoumi, a pritom zaista ima želju za nastavkom školovanja, savjetuje da bar pokuša, jer vjeruje da podrška bliskih ljudi neće izostati, a ako se barem ne pokuša, ostaje prostora za žaljenjem – šta bi bilo kad bi bilo.
– Zasada iskreno razmišljam o nastavku školovanja, odnosno o upisivanju na master studije. Vjerujem da bi mi to otvorilo nove mogućnosti o kojima je još rano da govorim. Takođe, pored master studija, negdje u planu imam i polaganje dodatnih stručnih ispita za dobijanje licenci iz oblasti Bezbjednost i zdravlje na radu i Zaštita od požara, koje su takođe veoma tražene kada se radi o zaposlenju u ovoj struci – rekla je Stankov.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu