Tako je predsjednik Vlade RS Radovan Višković prokomentarisao još jedne strahovite poplave u Srpskoj, koje su ovaj put ojadile domaćinstva u istočnom dijelu zemlje.
Porodice su ostale bez stoke, bez puta, pijaće vode, namještaja, spremljene zimnice. Odjeću će oprati od mulja, ali koliko će ljudi moći poslušati stručnjake i iz kuće pobacati zagađene tepihe i jorgane, jer za njih nema načina da se propisno dezinfikuju. Ko to može sebi priuštiti i po cijenu zdravlja.
Tako strašno nevrijeme nikada ranije nisu doživjeli ni mještani stariji od 80 godina. Čime su oni to zaslužili? Kako su ovi ljudi mogli naljutiti majku prirodu?
Stanovnici, eko aktivisti, pa čak i sam načelnik Trnova, prst upiru u malu hidrocentralu na rijeci Željeznici. Ne samo da od njene gradnje nemaju koristi, nego je i šteta nemjerljiva.
Ovaj narod uvijek je kolateralna šteta nečijih tuđih interesa, stranačkih, međunarodnih, tajkunskih…
Licemjerno je zato za poteškoće, koje nam prave padavine, gledati u nebo i jadati se na klimatske promjene. Kamo nam nestadoše šume, ko je legalizovao silne objekte sagrađene na obali? Problemi sežu mnogo dublje i logično je onda da će nam dva dana kiše napraviti haos.
Kada će se i hoće li uopšte stanovnici malenog Trnova oporaviti od poplava, kada znamo da štetu još nisu namirili ni žitelji opština koje su prije godinu dana pretrpjele zemljotres. Koliki fond treba da ima ova Republika Srpska da bi zakrpila svake godine neku katastrofu koja nas pogodi.
Umjesto da ispravljamo posljedice, ovaj sistem trebalo bi već jednom da se okrene prevenciji.
Pardon, koji sistem?
Onaj koji javna preduzeća koristi kao djedovinu, koji zapošljava poslušnike, a ne kvalifikovane ili onaj koji u jeku poplava, na drugom kraju zemlje, vježba spasavanje iz vode?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu