Lažne vijesti, dezinformacije, manipulacije činjenicama, spinovi i nije to samo svojstveno BiH, već i širom regiona i svijeta.
Svakodnevno slušamo brojne izjave političara, koji danas tvrde jedno, a sutra drugo, pa bi u principu svaku od njihovih izjava prvo trebalo provući kroz filtere i utvrditi šta je istina, a šta laž.
Iako bi taj filter trebalo da predstavljaju mediji, i oni su često žrtve manipulacije, pa se na kraju sve svodi na nadu da „građani imaju kratko pamćenje“, što se mnogo puta pokazalo kao tačno.
Crkva
Rušenje crkve u Konjević polju kod Bratunca koja je nelegalno sagrađena u dvorištu bošnjačke porodice koja je izbjegla u ratu s tog područja, najsvježiji je primjer sluđivanja javnosti spinovima i manipulacijama.
Činjenica je da je crkva sagrađena na tuđem zemljištu i bez dozvole vlasnika. Činjenica je i to da je porodica Orlović, po povratku iz izbjeglišta tražila uklanjanje crkve sa svog imanja.
Činjenica jeste da nikada nijedan vjerski objekat ne treba da se ruši, ali isto tako je i činjenica da nikada ničija imovina ne smije biti uzurpirana i da niko nema pravo da gradi bilo šta na tuđem zemljištu, bez dozvole vlasnika.
Umjesto da su političari još tada, kada se porodica vratila iz izbjeglištva, izašli pred građane i rekli “desilo se to što se desilo, crkvu moramo izmjestiti, a uzurpiranu imovinu vratiti vlasniku”, svi su godinama obmanjivali javnost u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini kako se to nikada neće desiti, iako su znali da hoće.
Forma i suština
Kada se to, na kraju, ipak desilo, opet se niko nije bavio suštinom problema, a to je da je sprovedena presuda Evropskog suda za ljudska prava po kojoj se crkva mora izmjestiti, a zemlja vratiti njenom vlasniku.
Umjesto toga, političari i javnost su se bavili time ko je izdajnik, a ko patriota, ko je ratovao, a ko bio dezerter.
Dio političara se bavio time da li je crkva srušena ili izmještena, drugi dio likovanjem zbog provedene presude, treći su odgovarali ovima koji likuju, četvrti su pozivali na linč medija koji su izvještavali o rušenju nazivajući ih izdajnicima, peti su pozivali na linč one koji smatraju da je logično da se imovina vrati vlasniku…
Drugim riječima, svi su se bavili formom, a ne suštinom.
I nije ovo jedini takav primjer gdje se političari umjesto suštinom problema radije bave zabavljanjem javnosti informacijama za koje vjeruju da će im donijeti političke poene, bez obzira što znaju da je riječ o običnoj manipulaciji.
Medijski mrak
Analitičari ističu da živimo u dobu kada smo preplavljeni medijima, a istovremeno živimo u medijskom mraku.
Podsjećaju da, pored tradicionalnih medija, imamo na hiljade portala, koji niču kao gljive poslije kiše, kao i društvene mreže, na kojima mahom čitamo lažne vijesti, spinove i slično, što samo ukazuje na to nikada nismo imali više informacija, a manje činjenica.
Banjalučki profesor javnog mnjenja i odnosa s javnošću, Mladen Mirosavljević, ističe da ne postoji period u istoriji koji nije bio obilježen širenjem dezinformacija, manipulacijama informacijama i propagandom.
– Od Rimskog carstva do nacističke Njemačke, komunističkog perioda i savremenog SAD. Internet je promijenio sve, pa i, praktično neograničene, mogućnosti u manipulisanju informacijama i širenju dezinformacija – kaže Mirosavljević.
Dodaje da smo danas preplavljeni lažnim vijestima, širenju dezinformacija na sve sofisticiraniji način i njihovim otvorenim manipulisanjem, čime se bave posebno obrazovani stručnjaci, koji su to, zahvaljujući posebno razvijenim alatima na internetu, razvili do neslućenih razmjera. Toliko da danas, kako objašnjava Mirosavljević, obični korisnici medija i informacija ne prepoznaju razliku između istinitih i lažnih, odnosno manipulativnih informacija.
– Digitalno doba dovelo je do eksplozije novih medija. Svi su osjetili potrebu da objavljuju na društvenim mrežama, pišu blogove i osnivaju web portale, i nameću neku svoju istinu. Lažne vijesti sve više i sve brže pronalaze put do čitalaca ili gledalaca, a fenomen otvorenih manipulacija i dezinformisanja javnosti sve je prisutniji i na prostoru BiH – kaže on.
Institucije
Mirosavljević ističe da je u Bosni i Hercegovini otežavajuća okolnost što su veoma često i predstavnici najviših organa vlasti, državnih institucija i političkih partija, autori i širitelji lažnih vijesti. A, dokle god lažne vijesti budu dolazile iz struktura koje bi trebalo da budu nosioci borbe protiv dezinformacija, kako dodaje on, BiH se ne može oduprijeti ovom problemu.
– Na lažne vijesti koje se iz institucija vlasti plasiraju gotovo svakodnevno javnost je skoro oguglala, a neke od najčešće ponavljanih neistina, osim onih političkih, tiču se podataka o ekonomskom stanju u zemlji o postojanju slobode medija, platama i penzijama, stranim investicijama, javnom dugu, broju nezaposlenih i odseljenih u inostranstvo, broju siromašnih – nabraja Mirosavljević.
Dodaje da to apsolutno ne začuđuje u kontekstu sistema u kojem živimo i u kojem smo pretvoreni u podanike ili čak aktivne aktere jednog autoritarnog, čak i totalitarnog društva.
I, da se ne zavaravamo, kako ističe Mirosavljević, građani svjesno na to pristaju i još to nagrađuju na izborima, zbog čega za to nije kriva isključivo vladajuća struktura.
Obrazovanje
Navodi da preduslov za borbu protiv manipulacija, svagdje jeste, i biće, postojanje kvalitetnih i slobodnih medija, postojanje slobodnog javnog prostora u kome se vodi dijalog o najvažnijim pitanjima za građane i čuju različita mišljenja, i u kome je neprihvatljivo da laži i obmane dolaze iz državnih institucija i od predstavnika najviše vlasti.
Mirosavljević ističe da je do ostvarenja ovih preduslova dug put. U međuvremenu, kako kaže on, treba raditi na jačanju, prije svega, kako političke kulture tako i medijske pismenosti građana, ali i onih najmlađih, kroz uvođenja predmeta medijske pismenosti u škole, i upozoravati ih da je veća vjerovatnoća da će u dnevnoj štampi i u televizijskim informativnim programima, a naročito na društvenim mrežama, naići na lažnu nego na istinitu vijest i da zato medijima i informacijama pristupaju s najvećom pažnjom i opreznošću.
Polusvijet
Banjalučki profesor filozofije u penziji, Miodrag Živanović, ističe da je situacija kod nas u BiH okrenuta naglavačke, te da su građani već potpuno oguglali i ništa ih posebno ne zanima.
– Već sam više puta rekao da mi nemamo ovdje političare već mešetare, polusvijet u politici, demagoge, tehnologe vlasti. Isto tako, nemamo ni građane, već imamo Srbe, Hrvate, Bošnjake i ostale. Ne treba stoga da čudi to što ovdje vlada ovolika pasivnost i što se manipuliše sa svim i svačim – kaže Živanović.
Dodaje da su prilike drugačije i da smo mi normalno društvo, koje bi pružalo otpornost na manipulacije i spinove, toga ne bi bilo u tolikoj mjeri u kojoj ih imamo danas.
Koliko građane ništa ne zanima Živanović ilustruje podatkom da je nedavno u saradnji sa još devet kolega s područja Balkana otvorio diskusiju na društvenim mrežama o tome da li postajemo fašističko društvo.
– Očekivali smo reakcije građana i komentare. Međutim, bilo je puno lajkova, a gotovo nikako komentara. Dakle, prosječna društvena svijest je takva da ih uopšte ne zanimaju ni tako krupne teme, kao što je ta – ističe Živanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu