Svog djetinjstva se rado sjeća kao najbezbrižnijeg perioda, a naročito ističe rodno mjesto Drvar za koji je posebno vezan i potencira ga u svakoj mogućoj prilici. Kao dječak, zajedno sa bratom blizancem Dejanom proveo je najlepše dane, a roditelji su presudili da oni postanu prije svega dobri i samostalni ljudi.
–Bili smo živa djeca, imali smo lijepo detinjstvo koje ja pamtim i dan danas, zahvaljujući našim roditeljima ništa nam nije falilo, pravo bezbrižno djetinjstvo, iako je bilo nekad problema, muke, besparice nas dvojica to nismo osjetili. Roditelji su se trudili maksimalno da nas izvedu na pravi put i da postanemo pravi ljudi. Trudim se da tako bude i sa mojom djecom, mislim da mi za sad uspijeva. Ako mi zaista uspio do kraja, ja ću biti najsrećniji čovjek na svjetu – ispričao je Saša.
Dvogodišnji Saša se ne razlikuje puno od Saleta kakvog danas vidimo i prepoznajemo, uvijek je njegovao šarm i bio veseljak, stoga je uvijek bio okružen društvom.
– Uvijek sam imao šarm, bar su mi prijatelji govorili. Od malih nogu trudio sam se da zabavim ljude, da u društvu bude dobra atmosfera
Razlika između njega i Dekija je svega pet minuta, a da blizanačka telepatija nije mit potvrđuje i pjevač, ali iako su maltene identični ko ih upozna primjeti razliku tako da nisu mogli mnogo da vrdaju.
– Na primjer dešavalo se to da ako ja uzmem sad telefon da pozovem Dejana, zvoni telefon on zove mene. To se vrlo često dešava. Dok smo bili klinci i živjeli sa mamom i tatom, baš smo bili vezani. Ko nas upozna i provodi dosta vremena sa nama u to vrijeme onda napravi razliku. Vidi se razlika. Ono na početku si mogao ti da vrdaš da praviš neke kombinatorike – otkrio je on.
Tokom odrastanja pa sve do danas nikada nije smatrao sebe drugačijim, mada smo se uvjerili da je svakako poseban samim tim što ima natprosječan talenat.
– Ne mogu da objasnim, zato što nikad nisam sebe smatrao drugačijim od druge djece. Onda sam ja i dan danas takav i ono što ne mogu, ja mogu. Sa 3-4 godine ustanemo ujutru i nismo namjestili krevet, sad ćale uđe digne frku to je drama neviđena, mi kao pa mama će. On nama pokaže kako se to radi. 18-19 godina sam imao kad sam sa mojim drugarima, prvim orkestrom otišao na Pivsko jezero. Tada smo svirali 15 dana, kad se ja spremam oblačim, svi „Ej da ti pomognem“, „Šta da mi pomogneš bre ništa se ti ne sekiraj, ja sam spreman za 15 minuta“.
O njegovoj vezanosti i ljubavi prema Drvaru govori i to da je ovaj gradić bio njegova omiljena destinacija svakog raspusta i godišnjeg doba i da je svaku priliku koristio da ode tamo.
–Ja sam živio u Drvaru od 1978 do 1985. godine, sa 7 godina dolazimo u Beograd, gdje upisujem prvi razred osnovne škole u Zemunu i upisujem muzičku. Događa se to da sam ja toliko volio mjesto gdje sam rođen da sam ja svaki raspust, zimski ljetnji, prvi maj, ako imaš samo jedan dan lufta u školi, ja sam koristio to vrijeme da idem u Drvar. – Moj otac je rođen u Obrenovcu, ali ja mislim da niko ne voli Drvar kao moj ćale – rekao je Saša.
Zahvaljujući svom dopadljivom karakteru može se pohvaliti širokim krugom bliskih ljudi što mnogo govori o tome kakav je čovjek.
-Ja sam takav bio tada, Bog mi je dao to da sam vrlo brzo sticao prijatelje. Što se tiče pravih prijatelja ja sam jedan od bogatijih ljudi u ovoj zemlji – zaključio je pjevač.
Oduvijek je znao da će se baviti muzikom, a sa svega 16 godina je počeo da se bavi estradnim poslom u kojem je i dan danas jedan od najuspešnijih.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu