Tog 2. jula 2016. je Novosađanka Bojana Ćorilić otišla na žurku.
U toku večeri, kao slučajna prolaznica, upucana je u nogu u toku masakra u Žitištu.
Imala je samo 21 godinu, a posljedica pucnjave bila je i njena amputirana noga, ali i sumorne ljekarske prognoze i pitanje da li će uopšte preživjeti.
Trenutak kada se probudila u bolnici i shvatila da je ostala bez noge, bio je nešto što ne može da se prepriča.
– Tada sam bila u urgentnom centru i nisam bila i dalje svjesna šta se desilo. Imala sam osjećaj kao da sanjam. Nisam ni pomišljala na protezu. Kako je vrijeme prolazilo, tako je sve postalo realnost. U početku nisam htjela da je nosim jer sam bila u depresiji. Ali vremenom, kako sam jačala fizički i psihički, sve se mijenjalo. Počela sam da gledam na to kao jutarnju rutinu, jednostavno da moram da je stavim da bi išla negdje. Neko svakodnevno stavlja minđuše kada ide negdje, ja stavljam protezu – rekla je u jednom od pređašnjih razgovora.
Samo jaka volja i podrška bližnjih uspjeli su da od Bojane načine ono što je danas – inspiracija mnogima i djevojka koja, čini se, može baš sve – nedavno je to iznova sebi dokazala na novom izazovu, položivši vožnju.
– I još prije nesreće, uvijek sam imala strah od vožnje i nekako nisam osjetila nikakvu potrebu da polažem vozački ispit. Ali poslije 2016. godine, stvari su se promijenile. Shvatila sam da je vožnja nešto što će mi dati slobodu i mogućnost da nastavim da živim sličnim tempom kao i do sada. I dalje je postajao taj strah, ali se sada pojavila i želja. Kada sam krenula u sve to, nisam ni znala sa kakvim sve poteškoćama ću se susresti – kaže Bojana.
– Kao prvo, da bi uopšte mogla da krenem sa obukom, morala sam da nabavim svoj auto i ugradim duple komande. U Srbiji, po zakonu, autoškole smiju da vrše obuku samo na vozilima sa manuelnim mjenjačima. Osobe sa inaliditetom smiju da imaju obuku, ali na svom – prilagođenom vozilu. Meni nije trebalo nikakvo posebno prilagođeno vozilo, samo najobičniji automatik, ali po zakonu ni jedna autoškola ne smije da ima vozilo sa automatskim mjenjačem. Bilo je dosta papirologije, i zbunjenih razgovora, ali sam zajedno sa auto školom uspjela sve da sredim i krenem sa obukom. Imala sam stvarno sreće , jer sam izabrala odličnu auto školu koja mi je dala najboljeg instruktora – Biserka. On me je stvarno naučio jako dobro da vozim, da predviđam situacije i da se osjećam sigurno. Danas – strah više ne postoji. Zavoljela sam vožnju i instruktoru ću zauvijek biti zahvalna. Od djevojke koja se plašila da uđe u auto, do djevojke koja je za četiri dana prešla 680 kilometara. Ko bi rekao! Jer stvarno je u životu sve moguće – kaže ona.
Danas, Bojana praktično radi sve što poželi.
– Nekada prosto ni sama ne mogu da vjerujem šta sam sve postigla, gdje sam prije bila, a gdje sam sada. Nekada mi se stvarno čini kao da je to bilo u nekom drugom životu. Stvarno sam ponosna na sebe. Vjerujem u sebe, a to je najbitnije. Jer kada vjeruješ u sebe, nebo ti je granica!
Bojana danas može sve, pa i da motiviše druge. Brojni pratioci na Instagramu poručuju joj da im upravo ona daje snage i inspiracije da nastave i kada im nije do borbe. Na naše pitanje kako hrabri druge, kaže da baš svakome može da uputi ove riječi:
– Za sve je potrebno vrijeme. Vremenom se sve kockice slože i sve dobije neki smisao. Treba samo ići naprijed. I kada padneš, ustani i kreni dalje, jer se iz svakog pada nešto nauči i tada postaneš jači. Vjeruj u sebe. Nebo je granica”, piše Blic Žena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu