Ispred lifta, Nikola sa bebom Urošem propustio je Ljubišu sa novorođenom bebom Nevenom u roze nosiljci. Nakon toga putevi su im se ukrstili i u toku vožnje kada su mislili da je to posljednji put da su se sreli.
Godinu dana kasnije, Nikola i Ljubiša sa kolicima i bebama prepoznali su jedan drugog.
Emotivna objava jednog oca raznježila je mnoge kada je opisao dolazak po sina u bečko porodilište gdje sreće drugog oca koji u tom trenutku izlazi sa suprugom i kćerkom Nevenom.
– Kad god kolima prođem kraj bečkog AKH, čujem sina sa zadnjeg sjedišta, “Tata, ovdje sam se rodio”, a ja mu dajem svaki put isti odgovor, “Znaaam, ja lično sam te iznosio tu u nosiljci”. To svaki otac pamti kad iznese nasljednika/nasljednicu iz porodilišta, veoma ponosan i radostan trenutak u životu svakog oca. Tako sam i ja prije malo više od 10 godina nosio ponosno nosiljku sa nasljednikom ka liftu porodilišta, da bi stigli u garažu bolnice gdje sam parkirao kola. Ispred lifta smo sreli još jednu nama nepoznatu novopečenu porodicu sa nosiljkom u roze boji. Otvorila se vrata od lifta, a obzirom da lift nije toliko širok da bi dva ponosna oca sa dvije nosiljke ušli istovremeno u lift u pratnji dvije porodilje, ja sam progovorio na Njemačkom, “Izvolite, prvo dame”, a on se nasmijao, razumio je da mislim na njegovu kćerkicu u roze nosiljci koju je ponosno nosio – priča Ljubiša.
Nedugo zatim, Ljubiša je primijetio da je na bebi velika roze mašna na kojoj piše “Nevena” i shvatio da mogu da nastave ne srpskom.
– Mi muški (sin u nosiljci i ja na nogama) možemo da čekamo, iz vaspitane smo kuće. Kad smo đuture ušli u lift, on je bacio pogled u moju nosiljku, a onda sam ja bacio pogled u njegovu, djevojčica je spavala, a na sebi je imala veliku mašnu na kojoj pisalo “Nevena”. Onda sam prebacio jezik. “Lijepo ime ste joj dali”, “Hvala, a kako se zove momak”, “Uroš”, “Bravo! Prelijepo staro srpsko ime”, rekao je Nikola, otac bebe Nevene. Usput do auta smo još malo ćaskali, a onda na kraju pružili jedan drugom ruku i zaista od srca poželjeli sve najbolje. Ja sam natovario nosiljku u svoju “Škodu” koju i dan danas vozim, a on par auta dalje u “Volksvagen”. Kod rampe smo se opet sreli. Obzirom da sam ja imao tablu Stop, opet je bilo “Prvo dame” – priča Ljubiša.
Sreli se poslije godinu dana
Tu nije bio kraj njihovim susretima, putevi su im se ponovo ukrstili dok su vozili kućama, ali je sada Uroša “propustila Nevena”.
– Kako je kod jedne raskrsnice bila bauštela, tako da sam morao sa desne trake da se prebacim u lijevu. Dao sam migavac i čekao da me neko pusti da se ubacim. Obzirom da je to bilo usred ljeta, prozor mi je bio malo spušten. Klimu nisam htio da uključim zbog veoma bitnog “tovara” , da ne ozebe. Ne zna se šta je gori srpski košmar, da ubije promaja ili klima. Vidim da se zaustavio jedan “volksvagen”, vozač izbacio glavu kroz vrata, “Ajde Ćale, vozi! Sad Nevena daje Urošu prednost! Sve najbolje još jednom” – priča Ljubiša.
Godinu dana nakon toga Nikola i Ljubiša su se sreli sa bebama i kolicima, kada su konačno odlučili i da razmjene brojeve telefona.
– Putevi su nam se opet ukrstili jedno godinu dana kasnije na ispred lifta koji vodi do stanice U3. Dva oca sa po jedna dečija kolica, sa po jednim djetetom od po godinu dana. Ja prepoznao njega, a i on mene. Tada smo razmijenili brojeve telefona, tako da se Nevena i Uroš druže povremeno i dan danas, 10 godina nakon zajedničkog izlaska iz bečkog porodilišta – napisao je Ljubiša, piše Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu