Čak je i sud nad sudovima, kada su u pitanju ratni zločini (onaj u Hagu) bio „pošteniji“, pa slijedio opštu praksu da se zatvorenici nakon dvije trećine odslužene kazne puste na slobodu.
Međutim, kako u pravosuđu BiH vlada opšti haos u primjenjivanju zakona, a tako i dijeljenju pravde, identična haotična situacija je i sa načinom i dužinom služenja kazne.
Možda je to tako zbog činjenice da u tom pravno-političkom haosu u BiH najviše stradaju Srbi, koji usljed drakonski izrečenih kazni najduže leže i odleže u zatvoru.
Upravo zato nije začuđujući toliki otpor iz bošnjačkih političkih redova da se postojeći zakon o pomilovanju BiH mijenja i to po uzoru na onaj „haški“. Čudi jedino otpor unutar srpskog političkog korpusa da jedinstveno nastupe prema Sarajevu i iskoriste svoju ravnomjernu zastupljenost u institucijama BiH i izbore se nizašta drugo nego za jednak tretman kakav važi u većem dijelu demokratskog svijeta.
Da ne bude zabune, ratni zločin je ratni zločin i počinioce niko ne brani. Međutim, kada se pravda selektivno dijeli, kako je to slučaj u BiH, onda se s razlogom treba izboriti bar za neselektivno služenje kazni.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu