Tako izgleda Republika Srpska u očima statistike. Ali, ako se zagrebe samo malo dublje, pa se osmotri i funkcionalna, medijska ili građanska pismenost, situacija je još jadnija.
Sve u svemu, većina naroda ne konta baš najbolje ono što piše u novinama i na portalima, niti ono što besjede političari.
Ne konta vaskoliki puk ni čemu služe šarene reklame, ni zbog čega treba čitati deklaracije na hrani, odjeći i obući koju kupuje, ni zašto valja čuvati fiskalni račun, ni čije su šume, rijeke i rudnici, a bogami i novci u budžetima i javnim fondovima.
Ne kontaju, a i ne trude se da štogod nauče.
Od 35.000 nepismenih i 155.000 onih koji nisu završili osnovnu školu, njih svega stotinak je u posljednjih 12 godina upisalo „večernju školu“, a polovina od njih je, prije “male mature”, odustalo od školovanja.
Na besplatnim edukacijama o potrošačkim pravima sale zvrje prazne. I tako dalje.
Ono, ni „nadležni“ se ne trude da opismene puk, a i što bi. Batrgaju se, zaneseni plemenitom misijom, još samo aktivisti NVO, i to onih „izdajnički”, koji će koliko sutra i zvanično biti proglašeni stranim agentima i stranim plaćenicima.
Što bi se, uostalom, domaći plaćenici trudili da opismene narod. Pa nije ovo Titina Jugoslavija.
Jer, ako široke narodne mase počnu čitati i slušati s razumijevanjem, kome će onda prodavati rog za svijeću. Kome će uvaljivati smrdljivi parizer, bezobrazno skupe masažere koji „liječe sve“ i bezobrazne političare koji „brane narod“.
Što bi neko iskorjenjivao nepismenost ako se zna da su nepismeni najbolji glasači, vjernici, potrošači loše robe, poreski obveznici, da su pokorni radnici i uzavreli potencijalni ratnici.
A bogami i analitičari opšte prakse.
Pa tako onaj koji nikad nije putovao dalje od Prnjavora, i ne zna ni riječi njemačkoj niti engleskog, a ni srpski ne čita baš tečno, dobro zna “kako to Švabo radi”. A zna i da su Amerikanci vjekovni neprijatelji srpskog naroda, još od Kosovske bitke.
Pa će se, naravno, diviti vođi narodnom kad ovaj uputi skaredne riječi najmoćnijim političarima na planeti. I začiniti to usklikom: “E jest im skres'o, svaka mu čast!”
Dakle, dok je narod nepismen sve je na svom mjestu i kako dolikuje, ili što bi rekao jedan mlađahni političar: U duhu našeg naroda.
Dakle, ne remeti idilu.
Ne talasaj, došlo je do grla.
Živjela nepismenost: ona ih je održala, njojzi hvala!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu