Međutim, pošto je umro još prije 125 godina, Runjaninu su odavno istekla autorska prava, pa njegova porodica nema više prava na nadoknadu za izvođenje njegovih djela. Dovoljno je reći da je tvorac samo tri kompozicije “Lijepa naša domovino”, koja je himna Republike Hrvatske, “Ljubimo te naša diko”, himne Banu Jelačiću, kao i pjesme “Rado ide Srbin u vojnike”. Tekst pjesme “Rado ide Srbin u vojnike” napisao je Vasa Živković, a pjesme “Lijepa naša domovina” Antun Mihanović.
Runjanin se rodio 1821. godine u Vinkovcima. Potom se s porodicom preselio u Bijeljinu. Pohađao je vojnu školu u Sremskim Karlovcima.
„Rado ide Srbin u vojnike“ nastala je 1844. godine. Njen originalni naslov je „Graničarska pjesma“, a stihovi su sljedeći:„Rado ide Srbin u vojnike, / Gdje zelene bere lovorike / Borba njemu zabava je draga / Još milije: sakrušiti vraga. /Jer puščani prah, / Ne zadaje njemu strah. / Njega na boj mati / I nevesta prati. / Otac želi sijedi / Da vraga pobijedi.“ Pjesma je poduža, a posljednja dva stiha glase: „Kad zaželi svijetli car / U smrt skače graničar“, jer se pjesma odnosila na Srbe koji su služili austrijskog cara braneći južnu granicu Austrije od Turaka.
Vasa Živković je napisao tekst, a muziku Josif Runjanin. Bilo je to u vrijeme boravka u Sremskim Karlovcima, gdje se Runjanin susreo sa Živkovićem. Za njenu popularnost najzaslužniji Nikola Đurković, upravnik, reditelj, glumac, pjevač i kompozitor u Pančevačkom pozorištu, nastavnik muzike na dvoru Mihaila Obrenovića. On je pjesmu priredio za muški hor i kao takvu je postavio na scenu svog pozorišta 1844. godine, da bi odatle sišla u narod.
Otac Ignjat mu je bio vojnik u “Banskoj” graničarskoj pukovniji pod zapovjedništvom Josipa Jelačića. Josif se poslije školovanja pridružio svom ocu u Glini, gdje je vojevao pod komandom Bana Jelačića, kome je poklonio jednu pjesmu. Bio je veoma muzikalan, svirao je klavir, pa je postao kapelnik vojnog orkestra. Bio je u društvu Ilirskih rodoljuba kada je prvi put čuo pjesmu “Horvatska domovina”. Uzeo je stihove “Lijepa naša domovino” i u stilu Donicetijevih opera napravio melodiju. Runjaninovu pjesmu kasnije je (1861.) doradio za orgulje učitelj pjevanja Vatroslav Lihteneger. Pjesma je brzo postala popularna i počeli su da je pjevaju duhovni horovi u Hrvatskoj. Hrvatska himna postala je 1891. godine.
Josif Runjanin je jedan od ljudi koji jako dobro prikazuju koliko je istorija na našim prostorima isprepletana. Isto kao što je Srbin komponovao hrvatsku himnu, tako je i Slovenac, Davorin Jenko, komponovao srpsku himnu.
Što se dalje sudbine Runjanina tiče, zna se da je nakon penzionisanja ponovo otišao u Srbiju, živio u Novom Sadu i da je umro 1878, kada mu je bilo samo 57 godina. Tamo je i sahranjen.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu