Milijanu, koja je pored tadašnje zgrade “Građenja” u Foči sa sestrom Darom stopirala za bolnicu, povezao je uvaženi fočanski prosvjetni radnik Gojko Subotić “zastavom 101” iz 1975. godine, popularnim “stojadinom”.
Beba, koja je nekoliko minuta kasnije ugledala svjetlost dana bio je Nikola Bjelović, sadašnji direktor jedne banke u Foči. Tada prilično nov i pouzdan automobil odvezao je Milijanu hitno na porođaj, a nakon uspješno okončane misije, svi akteri toga dana pomalo su ga zaboravili.
Sasvim slučajno, kako to samo život može namjestiti, poslije skoro četiri decenije profesor je prodavao garažu pod uslovom da kupac plati i “zastavu 101”, koja je u njoj. Jedan od fočanskih preduzetnika pristao je na takav dogovor, a za njega će, ponovo slučajno, saznati drugi fočanski preduzetnik Rajko Bjelović, Milijanin suprug i Nikolin otac.
Odmah sam se sjetio o kojem vozilu je riječ i ponudio otkup za njega, želeći da imam uspomenu na to jutro 1982. godine i automobil u kojem se skoro rodilo moje prvo dijete – priča Rajko Bjelović, piše Glas Srpske.
Pristavši na otkup automobila, Rajko je pozvao sina Nikolu i rekao mu da ima iznenađenje za njega. Ne sluteći ništa, Nikola je krenuo do njega, da bi 15 minuta kasnije ugledao auto u kojem je umalo rođen i koji mu je otac kupio za godišnjicu braka.
– Rekao sam tada sinu: “Poklanjam ti auto, radi sa njim šta želiš, a ja znam šta bi trebalo – istakao je Bjelović.
Nikola nije dugo razmišljao šta će sa “stojadinom”, imajući u vidu činjenicu da mu je supruga tada bila u drugom stanju i želio je da se odveze u bolnicu u istom vozilu u kojem je na porođaj otišla njegova majka.
Priključili su akumulator i startovali motor star 43 godine koji je prešao 43.000 kilometara. “Stojadin” je veselo preo prepoznatljivim zvukom, kao da se radovao što je ponovo na putu.
Ipak, Nikola je znao da predstoji ozbiljan rad na njemu da bi bio doveden u sigurno stanje i da bi njime vozio suprugu na porođaj. Uslijedilo je mehaničko uređenje automobila.
Motor nije zahtijevao velike popravke i zahvate, osim zamjene ulja, filtera i drugog potrošnog materijala. Radio je savršeno, ali je mnogo posla, novca i truda iziskivala popravka kočionog sistema, limarije i eksterijera.
Originalni dijelovi stizali su većinom iz Kragujevca, Beograda, Novog Sada, dok su u Sloveniji pronađeni “Saturnusovi” pomoćni farovi, a cijela restauracija trajala je duže od tri mjeseca.
– Nisam ni slutio kako je teško doći do originalnih dijelova, iako danas imamo i internet i sve moguće komunikacione tehnologije, ali zaista je tržište za tu robu izuzetno ograničeno. Najviše pomoći pri vraćanju starog izgleda pružio je Auto-servis “Matović” iz Jošanice, čije osoblje je od prvog dana predano prionulo na posao – ispričao je Nikola.
I sam je obavio mnogo poslova na uređenju i unutrašnjeg i vanjskog izgleda, jer su mu automobili strast, a njihovo održavanje i sređivanje hobi.
Tako je “stojadin” nakon oporavka ponovo dobio zadatak da odveze porodilju i donese radost porodici Bjelović.
– To se i desilo 12. februara ove godine, kada se rodio moj sin Vukašin, a i taj dan, kao decembra 1982, kada sam se ja rodio, osvanuo je pod snijegom – ispričao je Nikola.
“Stojadin” je registrovan, garažiran i potpuno bezbjedan automobil u kojem se iz razonode, prisjećajući se tih dana, često provozaju tri generacije Bjelovića, deda, sin i unuk.
– Automobil će ostati kod nas sa željom da donese još jednu generaciju Bjelovića – zaključuju Bjelovići svoju priču o “stojadinu” koji dovozi bebe.
Oldtajmer
Zbog originalnih dijelova koji su restauracijom ugrađivani trenutno spada u kategoriju oldtajmera, tako da će svoje mjesto pronaći i na sajmovima “Zastavinih” vozila.
Na pitanje da li bi ga ikada ponudili na prodaju, Bjelovići jednoglasno odgovaraju da nema tih para za njegovu vrijednost.
(Glas Srpske)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu