Osnovale su udruženje kreArtivci u kojem uče razne tehnike umjetnost i stvaraju svojim rukama različite predmete i umjetničke slike, ali se druže i pomažu jedna drugoj da vode normalan život.
Kada uđete u prostorije koje se nalaze na Skenderiji nemoguće je da ne osjetite pozitivnu energiju koja dolazi od nasmijanih žena dok rade uz laganu muziku. Predsjednica udruženja Lejla Popara kazala je kako imaju samo jedno pravilo, a to je da nema razgovora o bolesti i politici.
Ideja je rođena prije tri godine, a druženje smo registrovale 2016. godine. Na početku smo se okupljale po kućama i radile, jer se skoro sve znamo od ranije s kurseva. Ali shvatile smo da smo drugačije i da želimo nešto drugačije. Radimo na reciklaži i očuvanju tradicije. Ništa ne morate baciti i od svega se može napraviti nešto drugačije, da izgleda kao novo i bude unikatno – kazala je Popara.
U njihovom udruženju žene mogu naučiti zlatovez, slikanje na svili, slikanje olovkom, pastelom, uljem, akrilom, foliju, dekupaž, vezove, a planiraju raditi i šivanje, za što su im potrebne mašine.
– Moj unuk je bio u fazi kada je volio Nodija i imao je bijele starke. Nacrtali smo mu Nodija i bio je jedini koji je tada imao takve tene. Sada se uvoze s printom, ali ovo su ručno oslikane. Od trakica i isporenih zavjesa mogu se napraviti predivni ukrasi za vjenčanje koji će biti unikatni. Iz spoja Istoka i Zapada izvlačimo najbolje i spajamo tradicionalno i moderno. Glavna svrha je da prestanemo biti sebični, prenesemo znanje jedni drugima i pomognemo – kazala je Popara.
Pozitivna energija i prijateljstvo
Otvoreni su za sve žene, bez obzira na to da li su bolesne i od čega ili nisu, te koliko godina imaju i čime se bave. Za one koje rade kurseve organizuju i u poslijepodnevnim satima. Vrata su svima otvorena. – Ne ulazimo ni u to ko je koje vjere. Bitno je koliki je čiji osmijeh i koliko nam te nove članice dozvoljavaju da im pružimo pozitivnu energiju i budemo prijatelji. Svrha je i da mimo ovoga nazovemo telefonom jedni druge, pitamo kako su, pomognemo… Okidač nastanka udruženja bilo je kada su počele dolaziti porodice iz Sirije. Tada smo se okupile i svaka je dala ono što je i koliko je mogla. Ovdje nema samo ‘daj meni, a briga me kako je tebi’. Ako uspijemo to ovdje naučiti lako je prenijeti u kući, komšiluk i porodicu. Treba nam pozitivnosti. Zabavite se o sebi i radite svojim rukama – istakla je.
Svaka od njih ostavlja dva slobodna mjesta, jedno za žene iz Sigurne kuće, jedno za žene koje su na tretmanu. Cilj je da im pruže moralnu podršku i pokažu kako su i one živa bića koja su prošla istu borbu i uspjela.
– Dođu tmurni, a odavde svi izađu nasmijani – kazala je.
Posebno zadovoljstvo kada završe rad
Članica Zuhra Lagumdžija bavi se raznim tehnikama već šest godina. Od kaligrafije je prešla na tehnike slikanja. Imala je predznanje, a sada se usavršava. Sa širokim osmijehom je kazala kako je prezadovoljna u ovom udruženju, ženama i ponudom.
– Kada radim nešto, ja u tom momentu ne mislim ni na šta jer nemam vremena. Uđem u taj predmet koji radim i tri sata, koliko traje čas, prođe mi brzo. I jedva čekam opet. Imamo sve što želimo da napravimo ili uradimo. Posebno je zadovoljstvo kada završimo rad i vidimo šta smo uradile, a nismo imale pojma da imamo osjećaj za takvo nešto – kazala je Lagumždija.
Kazala je kako joj je ovo promijenilo život nabolje i da se sa članicama redovno čuje. Razgovaraju o radovima i druže se.
– Otišla sam u penziju, a imala sam aktivan život. Sada imam druge obaveze, ali ovim sam sebi ispunila, dan, godinu i sve stignem. Nikada mi nije dosadno – rekla je.
Povratak u normalan život
Hajra Idrizović se već pet godina bavi raznim vrstama umjetnosti. Ranije nije mogla stizati zbog posla koji je radila. – Radila sam na foliji, na svili, dekupaž, nakit, a sada slikam. Jedna slika nastala je za dva druženja. Uživamo zaista. Na samom početku nigdje se ne vidite, jer ne znate koji talent imate, a onda otkrijete. Ovo je odlično za živce – istakla je Idrizović.
Anisa Mustafić je izborila bitku s nekoliko jakih bolesti, a u normalan život vratilo je upravo druženje u ovom udruženju i kreativni rad.
– Dolazim da bih se lijepo osjećala, da imam jedan dan za sebe. Danas je sve ostalo kući. Ovo je moj dan i fantastično mi je, Ne razmišljam ni o čemu, opustim se i uživam. Trenutno radim za svoju dušu, za svoju kuhinju nekoliko teglica koje će uljepšati ambijent u mojoj kući. Ovo me je vratilo i svaka žena sebi treba ovo priuštiti – kazala je Mustafić. Radovi zlatoveza vrijedni i 100.000 KM
Dženana Ćatić je edukator zlatoveza u udruženju i veza s metalnim žicama. Kurs zlatoveza završila je u edukacionom centru Junus Emre gdje im je predavala žena iz Turske koja je jedna od tri žene koje se profesionalno bave ovom tehnikom. Jedan njen rad zaradi i do 100.000 KM na sergijama.
– Bila sam apotekarka, a onda je ovo došlo kao hobi, ali i terapija nakon karcinoma. To me je dovelo u normalan život. Zlatovezom se bavim četiri godine, a ostalim kursevima osam godina. Sada sam došla u situaciju da prenosim znanje drugim ženama i sretna sam – rekla je Ćatić.
Jedna od njenih učenica je Senka Hadžisulejmanović koja je uvijek željela naučiti nešto ovakvo. Prošla je više kurseva u drugim udruženjima i srećna je što može od nekoga naučiti nešto novo.
– Ovo se u svijetu plaća velikim svotama, a mi to imamo na tanjiru uz druženje. Svaka žena može unovčiti svoje znanje ukoliko vrijedno radi – naglasila je.
Alma Adilović kojoj je bio prvi dan druženja u prostorijama kreArtivaca danima je prolazila pored prostorija kada je išla na posao, pronašla ih je na Fejsbuku i kontaktirala.
– Nisam bila sigurna šta želim. Došla sam i odabrala zlatovez. Atmosfera je lijepa i ugodna. Imam namjeru nastaviti dolaziti jer je lijepa atmosfera – kazala je, piše klix.ba.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu