Džaba svi prikupljeni dokazi ako je tužilac taj koji će ih uništiti jednim potezom. Džaba nam pravda i sudovi kada je sistem napravio da jedan predmet zavisi od jednog čovjeka i njegove savjesti.
Samo u našem sistemu je normalno da žrtva pretrpi teško krivično djelo koje mu uništi život i porodicu, a odgovorni prođu nekažnjeno zbog katastrofalnih propusta jednog tužioca.
Naši nakaradni zakoni nalažu da žrtva u pojedinim slučajevima nakon pretrpljenog nasilja mora lično tražiti procesuiranje odgovornih, pa kada to i učini, ništa tim žrtvama ne garantuje da će pravda stići prestupnika.
Naravno da niko ne mora reći žrtvi da je dužna zvanično prijaviti sve, takav je zakon.
I kada sve to uradi, preživi i prijavi, niko žrtvi ne može garantovati pravdu, jer pravosudni sistem u Republici Srpskoj ima tužioce koji nečasno rade svoj posao.
Dovoljno je samo pogledati brojku obustavljenih istraga u slučajevima gdje su bila poznata imena i prezimena osumnjičenih.
Najgore od svega pomenutog je što korumpirani tužioci žive normalno, jer pravda i kada ih stigne dolazi jako kasno i kada je sve već uništeno.
Istovremeno, optužnice za teška krivična djela padaju i na sudovima, jer dokazi nisu pribavljeni u skladu sa zakonom. Naravno da nije do suda i sudija, već tužioca i onih koji po njegovom nalogu prikupljaju dokaze.
Krug je zatvoren i tako već godinama, a da se ništa ne mijenja.
Neće se ni mijenjati dok neko ne odluči da svoj život stavi na kocku kako bi drugima donio dobro.
Ono malo dobrih tužilaca ili je pobjeglo u advokate ili se čupaju za glavu, jer u korumpiranom okruženju, u kojem mu šefovi zabijaju noževe u leđa, moraju pošteno raditi posao.
Nikada nepravda nije odnijela konačnu pobjedu, pa neće ni ova, samo je cijena koju plaćamo, već, previsoka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu