Svaka krava u drugoj laktaciji dnevno da 28 litara kvalitetnog mlijeka.
– Proizvodnju mlijeka sam na neki način naslijedio od roditelja, a danas mi u poslu pomaže majka – priča 22-godišnji Nedeljko Trivunović i dodaje da situacija danas nije loša, prije svega zahvaljujući subvencijama.
Ko još ima sreću da ima dobrog otkupljivača, od mlijeka može pristojno da živi.
– Mi od 2020. godine sarađujemo sa jednom manjom mljekarom iz Novog Miloševa, pa smo i oni i mi fleksibilni. Zato uspijevamo da saradnju održimo na nivou na kom smo svi zadovoljni – rekao je Nedeljko.
Hranu za svoje stado Trivunovići proizvode sami. Nemaju svoje zemlje, ali rade 35 jutara državne u zakupu i još 15 jutara privatne u arendi, na kojoj je isključivo lucerka.
– Proizvedemo dovoljno hrane sami, ne moramo mnogo da kupujemo, što je dobro – dodaje sagovornik.
Ipak, naglašava da je stočarstvo, koliko lijep, toliko i zahtjevan posao.
– Nema odmora, nema slobode, za stoku morate da ste uvijek tu. Meni je velika pomoć majka i dok ona može, držaćemo krave. Kad ne bude mogla, bojim se da ćemo ih prodati. U selu se mliječnim govedarstvom bave oni mladi ljudi koji su naslijedili porodični posao. Da se počne ispočetka, mislim da je nemoguće. Zato nismo ni razmišljali o preradi mlijeka, jer to zahtjeva velika ulaganja i dodatni angažman, za šta mi u ovom trenutku nismo sposobni – ističe Nedeljko, koji je, inače, zaposlen u Domu zdravlja u Žitištu, u Službi hitne pomoći.
– I posao mi dozvoljava da nastavim porodičnu tradiciju. U Službi hitne pomoći sam noću, a onda danju nastavljam rad na imanju – kaže Nedeljko Trivunović, prenosi Dnevnik.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu