U Srbiji trenutno ima četiri do šest donora na milion stanovnika te je svrstava na evropsko začelje po broju transplantacija, dok, recimo, Hrvatska ima više od 40 donora na milion stanovnika.
Nacrt zakona o presađivanju organa koji je ušao u skupštinsku proceduru, mnogi pacijenti koji čekaju organ vide kao šansu za novi život, jer se očekuje veći broj donora.
Zakon predviđa uvođenje pretpostavljene saglasnosti, po kojoj su svi građani Srbije potencijalni donori, ukoliko to izričito ne odbiju i ukoliko se porodica drugačije ne izjasni.
Porodica i dalje daje posljednju riječ da li će preminula osoba biti donor organa ili ne.
Sve kritičare zakona, pacijenti koji su transplantirani, ali i oni koji čekaju na transplantaciju, pitaju da li bi oni primili organ kada bi im to bio jedini lijek i sugerišu da odu na klinike gdje leže pacijenti koji čekaju organ.
Mladen Todić na jetru je čekao dvije i po godine i to što danas uživa u odrastanju svoje četvorogodišnje kćerkice neizmjerno je zahvalan porodici donatora.
Kaže da su to bile najteže godine u njegovom životu, da su bila pomiješana osjećanja, da je strahovao za svoj život, ali i za svoje najvoljenije.
Zahvaljujući saglasnosti te humane porodice, ja sam danas sa svojom kćerkicom i suprugom – kaže Todić.
On je osnovao i Udruženje transplantiranih pacijenata i onih koji čekaju na ovu intervenciju “Zajedno za novi život”, a svi oni danas su ispred Skupštine Srbije dali punu podršku zakonu o transplantaciji.
A da se svako od nas može naći u situaciji da mu je organ potreban potvrđuje priča tridesetogodišnjeg Miloša koji nije osjećao nikakve tegobe, već je na nagovor supruge, poslije bezazlene povrede, uradio krvnu sliku i već naredni dan našao se u bolnici.
Uslijedila je mučna dijaliza, tri puta nedjeljno po četiri i po sata i poziv na transplantaciju organa bio je šansa za novi život. Miloš sa suprugom danas čeka treće dijete.
Njegova majka kaže da je bez razmišljanja sinu htjela da da bubreg, ali da je novi udarac došao kada su ljekari utvrdili da nije podudarna osoba.
– Tada mi se cijeli svijet srušio. Molila sam ljekara da nađe neko dijete u Tiršovoj koje je podudarno i da tom djetetu dam organ kada ne mogu da pomognem svom sinu – priča kiroz suze majka.
Dodaje da samo porodica koja ima takvog pacijenta, pacijenta kome je svaki dan nova neizvjesnost može da razumije značaj transplantacije.
Milka Bubac i Darko Mitrović koji na presađivanje bubrega čekaju pet, odnosno osam godina nadaju se da će i za njih uskoro da se pojavi organ, da mogu nesmetano, bez ograničenja, da nastave život.
Direktorka Klinike za nefrologiju KCS prof. dr Marina Savin, kaže da je transplantacija jedini lijek za pacijente kod kojih dođe do otkazivanja bubrega, srca, jetre i drugih organa.
– Takav organ se dobija sa moždano umrle osobe za koju više nemamo nikakvih medicinskih mogućnosti da je vratimo u život, a postoji jedan kratak vremenski period kada vitalni organi mogu da se uzmu i nastave svoju funkciju u drugoj osobi – pojašnjava Savin za Tanjug.
Ona je dodala da unaprijed ne može da se odredi kada će organ stići, ali da klinike i pacijenti mogu da budu pripremljeni da u bilo kom momentu, kada se ukaže mogućnost, prime organ.
Nada se da će novi zakon biti usvojen i pojašnjava da i kod pretpostavljene saglasnosti porodica ostaje dio transplatacije, “bez saglasnosti porodice i razgovora sa porodicom, transplatacije nema”.
Podsjeća da uz savremenu imunosupresivnu terapiju, transplantirani pacijenti mogu da se vrate normalnom načinu života i da praktično odbacivanja organa više nema.
Osim odraslih na transplantaciju organa sve češće čekaju i djeca. Samo u Institutu za majku i dijete godišnje se kod 10 do 15 pacijenata uspostavi dijagnoza hroničnog oštećenja bubrega i toj djeci je potreban novi organ.
Od početka godine u Srbiji je bilo 17 donora i zahvaljujući njima spasena su 44 života. Obavljeno je 26 transplantacija bubrega, 11 jetri i sedam srca.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu