Ipak, između dva svjetska rata, Lješljani su bili važno rudarsko mjesto.
Odavde je eksploatisan kvalitetan ugalj, radilo je više stotina rudara, postojalo veliko rudarsko naselje…
O tome svjedoče i malobrojne fotografije.
Međutim, dokaze da su rudari i tada teško živjeli, da su njihove plate bile nedovoljne a nezadovoljstvo konstantno, pronalazimo u dokumentima iz tog doba.
Institut za istoriju radničkog pokreta Sarajevo, objavio je izvještaj o štrajku rudara u Lješljanima 5. avgusta 1919. godine.
Rudari su tada,obustavili iskopavanje uglja i stupili u štrajk.
Do štrajka je došlo zato što je dio radnika tražio izjednačavanje nadnica za sve rudare, bez obzira na učinak i zalaganje pojedinaca.
Drugi zahtjev radnika, odnosio se na snižavanje cijena životnim namirnica u radničkom konzumu.
Odmah su povedeni pregovori o radničkim zahtjevima, u kojima je učestvovao i komesar iz Zagreba (Franjo Turković).
Prvi zahtjev radnika je odbijen kao neosnovan, jer ko više i bolje radi, treba i da više zaradi, a cijene nekim artiklima u konzumu su snižene.
Tako je postignut sporazum i obustavljen štrajk.
Priložena je cijela tabela nadnica u kojoj su iskazana sva zanimanja i kvalifikacije radnika.
Uglavnom, nadnice kvalifikovanih i visokokvalifikovanih radnika kreću se od 32 do 40 kruna, nekvalifikovani radnici imaju od 28 do 32 krune, a djeca i mladi radnici od 16 do 24 krune.
Radnici koji rade u akordu imaju povišicu od 25 odsto, dok je zahtjev za povećanje plata namještenicima za 250 odsto odbijen s motivacijom da su oni nedavno takvu povišicu dobili.
Ostale odredbe ovog ugovora ponavljaju ono što je u proglasu direktno već rečeno, da će živežne namirnice zadržati staru cijenu, da niko zbog toga što je organizovan nece biti otpušten itd.
Zanimljivo je da su ovakav ugovor potpisali i radnički povjerenici koji uopšte nisu pregovarali nego su oni potpuno saglasni sa gore navedenim pogodbama.
Ni kasnije, situacija nije bila bolja. Naime, septembra 1936. godine takođe je vođen štrajk u rudniku uglja “Lješljani” kod Bosanskog Novog, navodi se u dokumentima Institut za istoriju radničkog pokreta Sarajevo, ali nema obrazloženja povoda za ovaj postupak rudara.
Sada je na mjestu rudarskog naselja šuma, nema rudnika, naselja ni tragova rudarenja.
Odavno se u ovom kraju ne prepoznaje intenzivan život iy perioda Kraljevine Jugoslavije, niti veliko naselje sa brojnim radnicima i stanovnicima. Sve je nestalo i opustjelo.
Ova tema je samo podsjećanje na neko drugo, zaboravljeno vrijeme potkozarskog kraja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu