Prije pola vijeka, u zlatno doba SFRJ, Gornje i Donje Crnjelovo imali su zajedno više od 5.000 stanovnika i više od 100 „tamića“, malih kamiona trotonaca, koji su se proizvodili u Tvornici automobila TAM u Mariboru. Hroničari će reći da je svaka domaćinska kuća imala „tamić“, a sve su kuće bile domaćinske: bogate, radišne i pune vrijedne čeljadi.
Legenda, opet, kaže da su se Slovenci u Mariboru pitali „gdje je taj grad Crnjelovo“, u kojem prodaju najviše svojih kamiončića.
Crnjelovo, naravno, nije grad. Kakvog bi posla, uostalom imali „tamići“ u gradu! Crnjelovo je veliko, bogato sembersko selo, po nekima čak najbogatije selo u bivšoj Jugoslaviji. Decenijama je poznato po povrću i, naravno, „tamićima“, kojima su domaćini to povrće vozili na pijace od Beograda i Osijeka, do Sarajeva i Splita.
Danas su druga vremena. Ono, nije da su Crnjelovčani sirotinja, kako bi i bili kad imaju skoro 6.000 hektara plodne zemlje, ali je sve manje ruku spremnih da tu zemlju obrade. A nema više ni one države, ni onog nekadašnjeg trgovanja na pijacama. I „tamići“ su otišli u legendu.
Posljednji „tamić“ u Crnjelovu, koji je u top formi, onaj je na imanju Stanka Novakovića. Čudo od kamiončića, godište 1988, a cakli se kao novi.
– Jest, dobro je očuvan, zato što ga već godinama rijetko palim. Nema posla za „tamića“. Ponekad njime odvezem povrće u fabriku „Sava“ ili lubenice na pijacu u Bijeljinu i to je to. Prošla su ona predratna vremena, kad se uhvati kolona „tamića“ pa pravac Beograd ili Sarajevo – ispričao je Stanko za portal InfoBijeljina.
Danas mali poljoprivrednici kupus i papriku voze u autoprikolicama, i to ugavnom samo do bijeljinske pijace, a sa velikih imanja povrće se odvozi šleperima u tržne centre i fabrike.
Tako je i Stankov „tamić“, kao i drugi zeleni kamiončići iz Crnjelova, otišao u penziju.
A prije 32 godine plaćen je, za to vreme paprenih 30.000 njemačkih maraka, i to – u devizama. Da nije imao deviza čekao bi Stanko mjesecima da mu iz Maribora isporuče „tamić“, a pitanje i da li bi ga dočekao. Slovenci već tada nisu mngo zarezivali zvanični valutu – inflacijom nagriženi jugoslovenski dinar.
Stanku se, kao i drugim domaćinima, „tamić“ višestruko isplatio. Za dva-tri mjeseca sezone, pričaju domaćini, u ono predratno doba porodica je od povrća na pijacama mogla zaraditi novi automobil, traktor ili kamiončić, ili renovirati kuću i da opet ostane da se preko zime živi gospodski.
Zimi uživancija uz vatricu, ali ljeti krvavi rad – takav je život u Semberiji. Nije bogatstvo Crnjelovčanima palo s nebesa. Za ovo selo se tako, vezuje, još jedna legenda. Kažu da su cure, koje nisu sklone motici, u stara vremena molile boga da ih roditelji ne udaju u bogato Crnjelovo. Džaba bogatstvo kad moraš da rintaš kao rob!
Da li zbog teškog rada, ili zato što se danas rad sve manje isplati, tek mladi bježe iz Crnjelova. U posljednjih 50 godina broj stanovnika se skoro prepolovio. Danas Gornje i Donje Crnjelovo imaju tek nešto više od 3.000 stanovnika. Sve je više starih, sve manje omladine i djece.
– Smanjila se proizvodnja povrća, nije kao nekad, nema ljudi, odlaze sa sela, napuštaju nas mladi. Evo, u ovom našem sokaku ostade par kuća samo – kaže Stanko Novaković.
Ipak, i danas Crnjelovo slovi kao „selo dobrih domaćina“, a ti dobri domaćini su odgajili brojne učene ljude: ekonomiste, pravnike, učitelje, ljekare. Među njima je i zvijezda minulih lokalnih izbora: mladi gradonačelnik Bijeljine, doktor Ljubiša Petrović.
Kako je rekao za Srpskainfo, rođen je i odrastao u Crnjelovu, roditelji su mu poljoprivrednici i njega je othranilo i odškolovalo crnjelovačko povrće.
I nakon što je postao jedan od najboljih studenata Medicinskog fakulteta u Beogradu, pa jedan od najboljih mladih ljekara, koji je studije završio prosjekom 9,4, i na kraju jedan od najmlađih gradonačelnika u BiH, ostao je vjeran svom selu. I danas živi na porodičnom imanju u zaseoku Vrulja u Donjem Crnjelovu.
– Semberija zaslužuje odgovorniju agrarnu politiku, moramo podržati mala i srednja poljoprivredna gazdinstva da bi mladi ostali u selima, a moramo se odužiti i generaciji naših roditelja, koji su čitav život vrijedno radili i sada zaslužuju dostojanstvenu starost – rekao je Ljubiša Petrović za Srpskainfo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu