Dok vode bitku za najosnovnije, djetinjstvo obojeno bezbrižnošću i igrom za njih je samo san.
Milica (9), Maja (12) i Milena (13) su do prije samo dva mjeseca živjele u planinskom selu Trstena na 30 kilometara od Vranja i uz administrativnu liniju sa Kosovom i Metohijom, gdje ne funkcionišu čak ni telefonske mreže. Zbog vukova i velikih snježnih nameta, otac je morao svakodnevno da ih vodi do škole sa psima čuvarima, piše portal Srbi za Srbe.
– Nisam mogla više. Nisam mogla da gledam kako mi se unuke pate 12 kilometara od kuće do škole i nazad. Zimi je to teško i za iskusne gorštake, a kamoli za tri nejake djevojčice. I, šta ću, kako ću, ‘siđem’ sa ovom djecom u Vlase, da im olakšam – kaže njihova baka Vidosava.
Njihova nova adresa tako je postalo selo Vlase, gdje im se nalazi škola i gdje sada žive odvojeno od oca Gorana, majke Biljane i brata Milorada, koji ima svega godinu dana. Adresa im je ova stara kućica od dva sobička bez vode i kupatila, koju plaćaju simboličnih 1.500 dinara mjesečno. To je sve što su mogli da priušte.
– Nedostaje nam naš mali brat i voljele bismo da smo češće sa mamom i tatom, ali moramo da učimo da se u budućnosti ne bismo mučile ovako – pričaju ove prerano sazrele djevojčice.
Nakrivljen plafon, stari sto i komadići oskudnog doručka dopunjuju njihove potresne riječi.
– Spremam im da jedu od onog što se nađe u kući. Naravno, ako se nađe. Još uvijek mi se srce cijepa kada se prisjetim kada su mediji prije nekoliko godina pitali Maju šta najviše želi, a ona im je odgovorila: “Voljela bih bar da imamo za užinu – da bismo jele” – u suzama izgovara baka Vidosava.
U ovom kraju siromaštvo kao da je genetska boljka, jer su generacije rađane na veoma nepristupačnom terenu. Zime su duge i jake i rijetko šta uspjeva. Iseljavanje ljudi i nedostatak posla dodatno otežavaju situaciju.
– Prihvatam se svakog posla, jer stalnog nemam. Bavim se poljoprivredom i stočarstvom. Imamo samo 9.000 dinara dječjeg dodatka i skromnu penziju koju moja majka prima. I njoj znači da budu u Vlasu zbog ambulante, dijabetičar je. Nažalost, supruga mi je takođe bolesna, pa je i to otežavajuća okolnost. Na okupu smo uglavnom tokom vikenda. Iskreno, jedva sastavljamo kraj sa krajem – uključuje se u razgovor otac Goran pojašnjavajući veoma kompleksnu porodičnu situaciju za portal Srbi za Srbe.
Jedini spas za ovu porodicu, koja sada živi na dvije adrese, jeste kuća u Vlasu koju su počeli da grade prije nekoliko godina. Međutim, nemaju sredstava da je završe. Mala Maja, upitana joj je najveća želja, kratko je, a u isto, i veoma bolno odgovorila.
– Želim samo da mi porodica bude opet na okupu – rekla je ova prerano odrasla djevojčica, prenosi Blic.
Božićna čarolija krenula je da ulazi u domove ugroženih mališana ispunjavajući njihova srca verom i nadom da će kroz darežljivost i milosrđe humanih ljudi i njihovo djetinjstvo biti uljepšano.
I sestre Jovanović zaslužuju da žive kao i sva druga djeca.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu