Stala je na crtu moćnim investitorima i korumpiranim političarima.
A moćnici, očigledno, nisu bili svjesni na koga su se namjerili. Jer, Sanja je osoba koja se ni po čemu ne uklapa u patrijarhalni stereotip o skromnoj i poslušnoj ženici iz malog mjesta.
Voli svoj zavičaj
Kad joj je do nečeg stalo, bori se i grize kao lavica. A ona voli svoj zavičaj i jako joj je stalo do toga da Petrovac ostane mirno i idilično mesto, poznato po bistrom nebu, čistom vazduhu, poljima ljekovitog bilja, planinama, pećinama, šumama…
– Naš Oštrelj je jedna najboljih vazdušnih banja za plućne bolesnike u Evropi, jer se ovdje sudaraju mediteranska i dinarska klima – objašnjava Sanja, dok se spretno penje na padine ovog planinskog prevoja, nadomak Petrovca.
Pokazuje zapušteno skijalište. Veliki, oronuli restoran i ostaci ski lifta svjedoče da ovo mjesto pamti i bolje dane.
– Ako već ima investitora, koji su spremni da, kako kažu, ulože milione maraka u Petrovac, neka ulažu u obnovu skijališta, a ne u spalionicu, koja bi nam uništila prirodu i ugrozila zdravlje ljudi – kaže Sanja.
Bez dlake na jeziku
Podsjeća da je ovo skijalište na 1.330 metara nadmorske visine izgrađeno 1984. godine, u sklopu Sarajevske olimpijade, i da su se Petrovčani ovdje skijali do prije tri godine.
Od malih nogu buntovna i bez dlake na jeziku Sanja se nikad se nije ustezala da kaže šta misli i da radi onako kako sama odluči.
Uostalom, rođena je u Bosanskom Petrovcu, u kojem je 1942. osnovan Antifašistički front žena, čuveni AFŽ. Tradicija je čudo!
– U porodici su me u šali nazvali Stojan, jer im, kažu, nježno ime Sanja nikako ne pristaje uz mene – kaže sagovornica Srpskainfo.
Priznaje, međutim, da nije baš uvijek sve bilo po njenom. Kao djevojčica je sanjala da postane ili turistički vodič ili policijska inspektorka, ali je “tata odlučio drugačije”.
Tako je završila srednju ekonomsku školu. Danas radi u administraciji u jednoj privatnoj kompaniji, a prije toga je bila trgovkinja i menadžerka marketa.
Snovi
Ipak, ne odriče se svojih snova, bar kad je u pitanju turizam. Talenat nesuđene inspektorke koristi samo u aktivističnom poduhvatima: na primjer, kada je u “slučaju spalionica” istraživala šta se Petrovcu sprema i ko vuče konce u toj ujdurmi.
Samohrana je majka 15-ogodišnjeg sina.
Kao mlada djevojka se 1995. suočila sa gorkom izbjegličkom sudbinom. U zavičaj se vratila 2002. i odmah se dala u akciju. Učestvovala je u svim mogućim akcijama i manifestacijama, čak i u “Prvoj kosi Grmeča”.
Nije joj bilo teško da nauči latino plesove, da bi učestvovala na festivalu “Balade iz predgrađa”.
Ča-ča-ča, užičko kolo i moravac je naučila na folkloru. Vješta je i klasičnim plesovima, poput valcera.
– Sve znam, osim da igram kako mi drugi sviraju – kaže Sanja.
Predsjednica je Kluba ekstremnih sportova “Crni vrh”. U planinarenju je sve vještija, a namjerava da se posveti i alpinizmu.
Uživa u pješačenju
U karateu je, još kao djevojčica, dogurala do zelenog pojasa. Roditelji su je upisali u školu harmonike, ali je ona umjesto na časove muzike krišom odlazila na treninge.
Obilazi pećine i ostatke drevnih tvrđava u svom kraju. Uživa dok satima pješači šumama i livadama na kojima rastu kantarion, hajdučka trava, gavez i druge ljekovite biljke.
– Nikad se nisam pokajala što sam se vratila u Bosanski Petrovac. Ne želim da živim u nekom velikom gradu, zarobljena u neboderu – kaže Sanja.
A ne želi ni da živi u smogu, okružena devastiranom prirodom. Spremna je, kaže, da se i ubuduće, zajedno sa drugim Petrovčanima, suprotstavi potencijalim zagađivačima.
Dostiguća ove energične žene prepoznala je i Fondacija Fridrih Ebert u BiH, koja ju je uvrstila u projekat “Žene čuvarke zelene Krajine”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu