Oni ne znaju kako izgleda tuširati se, jer ih je majka uvijek polivala vodom. Život bez vode je još teži jer Lazar ima Daunov sindrom i njegovo odrastanje je zahtjevalo posebnu njegu. Zbog toga njihova majka Marina nikada nije mogla da radi, piše Blic.rs.
Žive jedino od novca koji otac Milutin zaradi u nadnici. A njega nema ni za osnovne stvari, kamo li za 600 metara cijevi koje bi im od najblližeg bunara dovele vodu.
Lukovići žive u Drakčićima nedaleko od Kraljeva, u usamljenoj oronuloj kućici na brdu.
Podigla sam djecu bez trunke vode u kući, a od rođenja starijeg sina Lazara, koji ima Daunov sindrom, prošlo je trineast godina. Prsti su mi iskrivljeni od ručnog pranja, a leđa od stalnog nošenja kanti sa vodom. Kad pada kiša, ja sakupim kišnicu, kad padne snijeg, ja napunim bure, pa snijeg poslije topim, grejem na šporetu. U kadi imamo lonac i tako se kupamo, tako i veš perem. Vodu za piće uzimamo od komšije koji ima bunar – priča Marina Luković.
Marina ne radi, ne može jer je Lazaru potrebna cjelodnevna njega. Ona je njegov jedini pratilac. Majka ga odvodi i dovodi iz specijalne škole, u kojoj pohađa sedmi razred.
– Krenemo u 10 da bi stigli na časove koji počinju u 11, i onda sjedim sa njim do 15 sati, kada mu se završava nastava. I dok se vratimo, prođe veći dio dana. Tek prije četiri godine sam uspjela da ostvarim tuđu njegu i pomoć za Lazara. I suprug Milutin je uključen u brigu oko starijeg sina, ali je on rijeđe kod kuće, ide u nadnicu da zaradi novac za hranu – objašnjava Marina.
Lukovići nemaju vodu u kući, ali je zato, gle ironije, kuća puna vlage. Sve je krenulo od zemljotresa koji je prije osam godina pogodio Kraljevo. Voda je počela da prodire ispod temelja, osjeća se vlaga u sobama, a napukla im je i ploča. Ali, uslova da poprave kuću, Lukovići nemaju. Uglavnom popravljaju staro, pa dok izdrži.
Uroš, a ponekada i Lazar pomažu majci da napuni buriće i kante sa vodom. I to je postao sastavni dio njihovog odrastanja. Lazar ili Laki kako ga od milja zovu u porodici otkrio nam je da se najviše obraduje poklonu. Nije važno šta je, važno je da je to nešto dobio. Mlađi Uroš, koji ide u šesti razred, kaže da obožava elektroniku, iako nikada nije imao svoj kompjuter. Trenutno pravi makete napajanja strujom preko baterija ili akumulatora. Volio bi, kaže, da upiše Elektrotehničku školu i da mu to kasnije bude zanimanje. Ipak, kada ga pitate šta bi najviše volio da dobije, on kao iz topa kaže:
– Vodu. Najviše bih volio da dobijemo vodu, da i mi možemo da se tuširamo u našem kupatilu. Volio bih da mogu u kuhinji da odvrnem slavinu i napunim čašu vodom – otkriva Uroš.
Kako pomoći
Svi ljudi dobre volje koji žele da pomognu mogu da pošalju SMS na humanitarni broj 2552 ili da uplate sredstva na dinarski tekući račun “Blic fondacije”: 2750010221949709 90 ili na devizne račune 10221949724 45 – za uplate u evrima; 10221949711 84 – za uplate u švajcarskim francima i 10221949717 66 – za uplate u dolarima, Societe Generale Srbija, Beograd.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu