Kultura

NE PROPUSTITE Tanja Stupar Trifunović: Katarzom do osjećanja

KNJIGA – Priča o izgubljenoj djevojčici“

NE PROPUSTITE Tanja Stupar Trifunović: Katarzom do osjećanja
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

„Priča o izgubljenoj djevojčici“ je četvrti dio u serijalu „Napuljske priče“ sa kojim je italijanska autorka Elena Ferante postala jedna od planetarno najuticajnijih književnika/ca ali i zanimljiv književni fenomen jer je knjigama osvojila cijeli svijet, a da se ne zna ko se zapravo krije iza imena Elene Ferante. Činjenice o njoj su manje važne od ove maestralne epopeje o ljudima o ljudima iz Napulja koja vremenski obuhvata period od Drugog svjetskog rata pa do danas.

Iako  je radnja romana najvećim dijelom locirana u siromašno i problematično predgrađe Napulja u njenim likovima nije teško prepoznati ni naše okruženje ni društveni kontekst kroz koji smo prolazili i prolazimo; siromaštvo, nasilje, droga, krimalni milje uvezan sa državom, spletke, korumpiranost.

U epicentu svih priča su dvije prijateljice Elena i Lila i cijelu priču slušamo kroz kazivanje Elene koja je postala književnica. One su jedna drugoj neprestani pokretač, ogledalo, kritičar, istovremeno i nadahnuće i kamen spoticanja jer su u pritajenom takmičarskom odnosu nametnutom još od djetinjstva.

U njihovom složenom odnosu reflektuje se sva kompleksnost i zamršenost ženskog prijateljstva. Junakinje Elene Ferante nisu bilo kakve djevojčice; one su vrlo inteligentne i od djetinjstva suočene sa nasiljem, kriminalom i užasom što će itekako obilježiti njihove sudbine i uticati na načine kako se nose sa nevoljama. Istovremeno nježne i surove one iz knjige u knjigu odrastaju i postaju fascinantne ličnosti od kojih se teško odvojiti.

Knjiga „Priča o izgubljenoj djevojčici“ je finale u kojem se i besprijekorno upletene subine raspliću, Elena i Lila postaju zrele žene, a zatim i starice. Nevolje ih nisu mimoišle, ali one su uvijek nalazile načina da im se odupru. Ovo je i knjiga o feminizmu koji nije nastao iz pomodnosti i nije propagandni nego je jedini način da se sačuva i spasi integritet ženskog bića i njegovih osjećanja.

FILM „Lomeći talase“

Von Trierov film „Lomeći talase“ je vjerovatno jedan od najpotresnijih i najstrašnijih filmova koji preispituju naše predstave o vjeri, moralu, zdravlju, bolesti, pokušaju da se preispita šta bi to bilo hrišćansko u nečijim postupcima. Film koji je na trenutke jako destruktivan, potresan, razarajući a opet sa nečim bolno katarzičnim i iskupljućim na kraju. Glumica Emili Votson maestralno je odigrala Bes kroz čiji lik se prelama sva tragedija života u malom mjestu gdje se odvija njena životna drama; njen muž ubrzo po vjenčanju strada na naftnoj platformi i postaje indvalid, iz ljubavi prema njoj on insistira da Bes spava sa drugim muškarcima što ona i čini. Kako je i sama religiozna i uslijed svih šokova i agonije koju prolazi ona počinje razgovarati s Bogom ubijeđena da su svi njeni postupci dio Božje volje.

Album: „Cigarettes After Sex“

Melanholična, nježna i opuštajuća muzika bruklinskog dream pop benda „Cigarettes After Sex“ je nešto što se može uvijek slušati. Možda je epitet koji ne ide često uz osvrte na muzičke albume ali uz ove pjesme ide riječ suptilno.

Lijep spoj osjećajnosti u muzici i tekstu stvara jednu posebnu atmosferu kod slušaoca. Muzika nježne strasti, opijajuće i toplo.

 

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu