Sudbine

NE MOŽE DA GOVORI, NE VIDI Vasa ima najteži oblik epilepsije, potrebna su mu sredstva za terapije

Vasilije Milunović (6) se od rođenja bori sa najtežim oblikom Vestovog sindroma i drugim oblicima retardacije mozga, koje mu ne dozvoljavaju da bude normalno dijete.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

žUprkos svemu, on je veseo i nemiran dječak i skoro uvijek ima osmijeh na licu, što sve koji ga pogledaju potpuno razoružava.

Vestov sindom je najteži oblik dečje epilepsije. Vasa ima teško oštećenje mozga, pije antiepileptike. Uz to ima cerebralnu paralizu i autizam. Takođe, kod njega postoji jedan vid slijepila. On nije potpuo slijep, oko mu je zdravo, ali ima oštećenje očnih nerava, koji su jako istanjeni, prenosi Telegraf.

Vasilije je rođen prijevremeno, nisu mi bila dovoljno razvijena pluća. Mjesec dana je proveo na apraratu za disanje, usljed čega je došlo do otoka i krvarenja na mozgu, uvećale su se bočne komore.

Kući je stigao tek tri i po mjeseca nakon rođenja, da se zvanično upozna sa bratom i osjeti ljubav porodičnog doma.

Pročitajte još

Dijagnozu Vestovog sindroma zvanično je dobio sa šest mjeseci. Kako je u jednom video prilogu ispričala majka, dešavalo se da ima i 100 epileptičnih napada dnevno. Mjesec dana je u bolnici primao injekcije za sprečavanje napada. Uz pomoć lijekova, tokom godina uspio je da se smanji broj napada.

Najveća želja Vasine majke Dragane je da joj kaže “mama” i da ga vidi kako trči i uživa u svom djetinjstvu. Da njen stariji sin može da se igra sa svojim bratom, što je trenutno nemoguće.

– Ne tražim čudo, samo da uspostavim komunikaciju sa njim, da može da bude kao sva normalna djeca. Ništa drugo – rekla je majka.

Svoju mamu Draganu, oca Dejana i starijeg brata Strahinju najviše obraduje kada vide mali, ali ipak napredak u njegovom psihičkom, ali i fizičkom stanju.

On ih sve razumije, zna gde mu je uvo, gde mu je nosić i sve ih pomazi uveče pred spavanje, ali još uvijek ne može sam da sjedi, da drži glavu, da govori ili hoda, a sigurno je da bi najradije trčao kao njegovi vršnjaci.

Majka je objasnila da sa njim “komunicira putem pogleda”. Zajedničim snagama, mama, tata i brat naučili su ga da pošalje poljubac, pokaže koji je koji dio tijela.

Fizikalne terapije i lijekovi koji mu kontrolišu epileptične napade su jedine stvari koje mu mogu pomoći. To je dugotrajan i mukotrpan proces, u kome on trpi i određene bolove, ali sve izdržava sa osmijehom, kao da je i sam svjestan da je to jedini način da mu bude bolje.

Kada vide kakav je borac, njegovi roditelji dobijaju snagu da se bore za njega, da se raduju svakom novom danu u kome će Vasilije uraditi nešto što ranije nije mogao.

Nažalost, oni nemaju dovoljno sredstava da njegovo liječenje isprate u cjelosti. Neophodna im je pomoć dobrih ljudi, na kojoj su neizmjerno zahvalni. Udruženim snagama Vasilije može biti samo bolje.

Neophodna su mu novčana sredstva za tretmane matičnim ćelijama, operaciju očiju, fizikalne terapije, specijalističke preglede, medikamente, medicinski potrošni materijal, ortopedska pomagala, dioptrijske naočare, kao i za putne troškove i troškove smejštaja.

To je jedina opcija za njega i za radost njegove porodice i njegovog brata koji ga nestrpljivo čeka da se igraju, razgovaraju i rastu kao sva druga braća.

Da Vasilije ima normalan život! Budimo humani!