To je logično. Toplotni val nije isti kada dijelite sobu s još troje ljudi i nemate klimu ili kada živite u vili s bazenom i klimom – poručio je Díaz Jiménez, profesor istraživač na Zdravstvenom institutu Karlos II u Madridu, piše Gardian.
Tri okruga
Díaz Jiménez bio je u skupini naučnika koji su istraživali kako su ekstremne vrućine uticale na 17 okruga u Madridu. Njihov rad, objavljen 2020., otkrio je da su toplinski valovi uticali na smrtnost u samo tri okruga – u onima u kojima su prihodi kućanstava ispod prosjeka.
Nastavili su sa sličnom analizom promatrajući zajednice širom Španije.
– Uočili smo istu stvar. Kada je riječ o vrućini i ranjivosti, ključni faktor je razina prihoda – otkrio je.
Ljudi s nižim prihodima često nemaju kvalitetan smještaj, a mnogi žive u prenapučenim, slabo prozračenim domovima koji jedva da nude malo odmora od vrućine. Neki se bore s pristupom odgovarajućoj zdravstvenoj njezi, zbog čega postoji veća vjerovatnoća da će patiti od bolesti koju bi mogla pogoršati ekstremna vrućina, dok drugi rade u sektorima kao što su poljoprivreda i građevinarstvo gdje su redovito izloženi visokim temperaturama.
Čak i kada je klima uređaj dostupan, manje je vjerovatno da će si ljudi s nižim primanjima moći priuštiti njegovo korištenje. Organizacija Save the children upozorila je nedavno da se jedno od troje djece u Španiji nema mogućnosti rashladiti kod kuće.
Rečeno je da bi to moglo imati ‘vrlo štetan‘ uticaj na mentalno i fizičko zdravlje više od dva miliona djece.
Toplotni stres i siromaštvo
Povezanost između toplotnog stresa i siromaštva već je neko vrijeme tema razgovora u SAD-u, posebno nakon istraživanja Nacionalnog javnog radija i Sveučilišta Maryland iz 2019. godine koje je dokumentovalo koliko su četvrti s niskim primanjima širom SAD-a toplije.
Ipak, u cijeloj Evropi, koja se zagrijava većom brzinom nego u drugim dijelovima svijeta, razgovor o tome se polako razvija, rekla je Yamina Saheb, vodeća autorka izvještaja IPCC-a o ublažavanju klimatskih promjena.
Ukazala je na istraživanje objavljeno ovog mjeseca koje je otkrilo da su vrućine uzrokovane emisijama ugljen dioksida prošle godine ubile gotovo 50.000 ljudi širom Evrope.
– Moramo dignuti uzbunu i poručiti ljudima da je ovo izuzetno hitno. Moramo odlučiti da je ovo posljednji put da ljudi umiru zbog vrućine u evropskim zemljama – rekla je Saheb, koja je takođe predavačica na Sciences Po u Parizu.
Posljednjih godina toplotni valovi širom Evrope postaju sve topliji, duži i češći, a 2023. godina predvodi ljestvicu najtoplije godine u istoriji mjerenja. Naučnici predviđaju da će 2024. godina zasjesti na prvo mjesto.
– Globalno zatopljenje ubija ljude. A ja se pitam koliko će umrlih biti potrebno našim političarima i stručnjacima da shvate da je ljetno energetsko siromaštvo veliki problem? – rekla je.
Godinama je Saheb tjerala kreatore politika da pravo na pristup hlađenju priznaju kao temeljno ljudsko pravo, što je potez koji bi bio u suprotnosti s trenutnim statusom klima uređaja kao potrošačke robe.
– Kada ste potrošač, to je povezano s vašim prihodom, a to je ono što pojačava nejednakosti – rekao je Saheb.
Niži prihodi takođe često znače da ljudi imaju manje uticaja na područja u kojima žive, zbog čega je vjerovatnije da će živjeti u područjima kojima dominira asfalt s manje drveća i zelenih površina, rekao je Alby Duarte Rocha, istraživač na Tehničkom univerzitetu u Berlinu.
Urbana područja
Duarte Rocha nedavno je bio dio tima istraživača koji su posmatrali 14 velikih urbanih područja širom Evrope. Od Berlina do Budimpešte stanovnici s nižim primanjima imali su otežani pristup zelenim površinama koje mogu na prirodan način ohladiti toplinu grada.
Za razliku od njih, oni s višim primanjima imali su pristup tim zelenim površinama više od prosjeka.
Dijelom se to može objasniti “zelenom gentrifikacijom”, rekao je Duarte Rocha, gdje su područja s više vegetacije traženija od onih koja su gusto naseljena i betonirana. Rezultat je, međutim, da su oni s nižim primanjima često istisnuti iz najhladnijih dijelova grada.
Pozvao je političare da počnu rashlađivanje promatrati kao uslugu koju treba pružiti ljudima, sličnu javnom prevozu ili čišćenju ulica, s mjerama poput sadnje drveća i postavljanja zelenih fasada na zgrade, prenosi Jutarnji.
Poručio je da bi to bio mali korak prema ispravljanju ‘ekološke nepravde‘.
– Moramo se zapitati zašto su skupine ljudi koje su najmanje odgovorne za klimatske promjene često one koje su najviše pogođene njihovim uticajima – zaključio je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu