U opštoj bolnici Doboj, negdje 2000. godine, prvi put sam vidio veliki broj ljudi sa nekim metastatskim depozitima na vratu, što nije bilo uobičajeno ranije. Kasnije sam pacijente sa sličnom kliničkom slikom vidio i u Srbiji, 2002. i 2003. godine. Poseban problem je to što NATO i dalje odbija da saopšti tačan sastav bombi koje su bačene na Republiku Srpsku i Srbiju – rekao je dr Račić.
Dodao je da je 1999. godine dio uzoraka sa bombardovanih područja analiziran u Americi, te da je, između ostalih elemenata, u njemu pronađen i element polonijum 17 u tragovima, koji je direktno kancerogen.
Objasnio je da prije bombardovanja na našem području nije bila ovolika učestalost malignih oboljenja, kao i da su tumori, koji su se ranije javljali, imali manju agresivnost, manju infiltrativnost, sporije je bilo lokoregionalno širenje tumora i sporije stvaranje i širenje metastaza.
– Sada je to sve rapidno ubrzano, ne može čovjek da stigne ni da primi specifično onkološko liječenje koliko to buja – upozorio je dr Račić.
Podsjetimo, na području BiH 21 lokacija je za vrijeme NATO udara 1995. godine bombardovana municijom sa osiromašenim uranijumom.
Kako je 2005. utvrdila parlamentarna Komisijom za istraživanje posljedica radioaktivnosti osiromašenog uranija, kontaminiranost je evidentirana na području opštine Hadžići gde je bombardovanje bilo najintenzivnije, oko kasarne i vojnog skladišta u blizini Han Pijeska i na lokalitetima gdje su bombardovani releji.
Iz ove komisije ranije su saopštili da su na teritoriju BiH ispaljene četiri tone municije sa osiromašenim uranijumom.
Iako je od pomenutih nemilih događaja prošlo više od dvije denecije, a površinska radijacija gotovo u potpunosti iščezla, opasnost za stanovništvo i dalje predstavlja osiromašeni uranijum koji je završio u vodama i duboko u zemljištu, a kojem treba čak 4,5 milijardi godina da se poluraspadne.
Iz bratunačkog Doma zdravlja više puta su ponovili da je 1995. iz Hadžića u Bratunac izbjeglo oko 5.000 ljudi, koji su, ubrzo, mahom počeli da oboljevaju i umiru od karcinoma.
U ovoj zdravstvenoj ustanovi su u periodu od 1996. do 2000. napravili statistički presjek stope smrtnosti od karcinoma u Bratuncu na tri ciljne grupe.
Prva su bili ljude koji su u ovu opštinu došli iz Hadžića, druga domicilno stanovništvo, a treća stanovnici koji su u Bratunac izbegli iz drugih opština. Ispostavilo se da je stopa smrtnosti od karcinoma kod ljudi iz Hadžića čak četiri puta veća nego kod domaćeg stanovništva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu