To potvrđuju brojke iz Policijske uprave Banjaluka, koje kažu da je u toku ove godine zabilježeno tek dva slučaja “mučenja i ubijanja životinja”.
– U oba slučaja se radilo o zlostavljanju psa. Takođe, u jednom slučaju dostavljen je izvještaj Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka, dok se u drugom slučaju Tužilaštvo izjasnilo da nema elemenata krivičnog djela – kažu iz Policijske uprave.
Svakodnevica
Iz Udruženja za zaštitu životinja “Kerber” govore da su ovi podaci daleko od realnosti. Naglašavaju da je nasilje nad životinjama svakodnevica koju žive i koju već godinama nastoje promijeniti.
Međutim, bezuspješno. Težak zadatak je uticati na svijest, ali i na savjest građana.
– Svakodnevno se susrećemo sa slučajevima zlostavljanja životinja, a žrtve su, najčešće, psi. Nažalost, većina građana se, iz nekog razloga, plaši da prijavi takve slučajeve nadležnima, pa sve nade polažu u udruženja koja se bavi zaštitom životinja – priča predsjednik ovog udruženja, Goran Milojević, dodajući da je još teži zadatak uticati na nadležne da postupaju u skladu sa Zakonom.
– Imamo dobar zakon na nivou BiH, međutim, tužilaštvo i sud najčešće zakažu. Potrebne su veće kontrole i veće kazne, jer smatram da nas samo to može opametiti. Veliki problem nastaje i kada neki slučaj ode na sud, jer se zlostavljači najčešće izvuku sa minimalnim kaznama, a i sam proces traje jako dugo. Ključ je u tome da nadležni počnu odgovornije postupati prema ovakvim slučajevima. Redovne kontrole, propraćene kaznama, kada je to potrebno, mogu uticati na svijest građana – smatra Milojević.
Držanje u nehumanim uslovima, fizičko i psihičko zlostavljanje su, kaže Milojević, okolnosti sa kojima se životinje svakodnevno suočavaju u najvećem gradu Srpske.
– Bilo je i slučajeva sljepila, jer pojedinci drže životinje u podrumima, u tamnim prostorijama – priča Milojević.
Nedostatak empatije
Svakodnevni primjeri zlostavljanja ovih nedužnih bića dovode do pitanja – odakle potiče nedostatak empatije ljudi prema životinjama?
Psiholog Irena Đumić Jurić-Marijanović ukazuje na širok spektar uzroka koji dovode do bezosjećajnog ponašanja prema životinjama.
– Uzroci bezosjećajnog ponašanja prema životinjama mogu se naći, kao i većina osobina ličnosti, u spletu bioloških, psiholoških i socijalnih uslova u kojima osoba odrasta i formira svoju ličnost. Porodica i okruženje u kojima dete raste veoma je važna za formiranje empatije tj. saosjećanja prema drugim bićima I njihovim potrebama. Takođe, ukoliko dijete raste u porodici u kojoj je prisutno agresivno ponašanje, veće su šanse da i samo počne agresivno da se ponaša – objašnjava ona.
Osobe koje zlostavljaju životinje su, kaže ona, lišene saosjećanja prema svim živim bićima, ali i osjećaja krivice i griže savjesti. Bespomoćnost životinja je, objašnjava ona, glavni razlog što su baš one najčešće žrtve takvih osoba.
– Osobe koje zlostavljaju životinje nemaju neki poseban razlog zbog kojeg su prema životinjama agresivni, osim da im je tako lakše i jednostavnije ispoljiti svoje agresivne potrebe. Sa ljudima je to malo komplikovanije, jer su životinje bespomoćnije, ali nasilna osoba je nasilna osoba i kad-tad će postati agresivna i prema ljudima – smatra ona.
Znak za uzbunu
Ukoliko dijete u najranijem dobu pokaže agresivnost prema životinjama, ističe da je to znak za uzbunu i podloga za stručnu pomoć.
– Djeca iznad četiri, pet godina, koja ispoljavaju agresiju prema životinjama, pokazuju da imaju poteškoće sa kontrolisanjem svoje agresije. To je i te kako alarm, u psihologiji se svrstava pod poremećaj prilagođavanja i potrebno je potražiti stručnu pomoć kako bi se na vreme prevenirao razvoj antisocijalnog poremećaja ličnosti. S obzirom na to da su koreni takvog ponašanja najčešće u porodičnoj dinamici, preporučljivo je da se radi sa cijelom porodicom – zaključila je Đumić Jurić-Marijanović.
Pozitivni primjeri
Iako većina građana žmuri i ćuti na nasilje nad životinjama, ima i onih koji povremeno svojom sviješću nadjačaju tu tišinu.
– Ljudi koji imaju kuću u naselju u kojem živim, a u koju dolaze jednom do dva puta mjesečno, jer žive na selu, ostavili su dva psa u boksu, bez slobode i bez hrane. Nisam mogla ćutati na njihov lavež i bespomoćnost, pa sam slučaj prijavila nadležnima koji su izašli na teren i odveli pse – priča Banjalučanka, čije je ime poznato redakciji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu