Iz našeg ugla

Nasilje nad pravom i imovinom

Serija “Meso” nije nikakva fikcija i za njen scenario nije bila potrebna posebno razvijena mašta, već samo pogled na surovu realnost u Republici Srpskoj.

Nasilje nad pravom i imovinom
FOTO: RAS SRBIJA

Rečenice: “Došli su sa dokumentima koji nisu ovjereni. Deložacija je pokrenuta zbog 7.000 KM, a kuća vrijedi 200.000 KM”, jasno nam govore u kakvo društvo razbojnika i otimača se pretvara ili je već pretvorena Republika Srpska.

Ako se sjetimo slučaja gradnje u “Picinom parku” i otimanja dijela dvorišta porodici Vulić, te petogodišnje borbe na sudovima i presude u korist Vulića, i “zaključka” Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju: “Nema mjesta likovanju pojedinih medija, jer sporna presuda Vrhovnog suda i iznuđena presuda Okružnog suda u Banjaluci koja je uslijedila, ne mogu ništa promjeniti, s obzirom da je investitor ‘Grand Trade’ d.o.o Banjaluka predmetne objekte izgradio na zakonit način, u skladu sa pravosnažnim građevinskim dozvolama, čija pravosnažnost je od 2014. nekoliko puta potvrđena na Okružnom sudu.”

I zaista, kada je već sve izgrađeno i provedeno nasilje nad imovinom i pravom, svirajte vi i likujte.

Nakon tog slučaja nije ništa čudno ni u deložiranju Popovića. Nije važno ni što njihov advokat Smiljana Moravac Babić u četvrt vijeka bavljenja advokaturom nije vidjela ni zapamtila takav slučaj, ni to što sudski izvršitelj nije imao ovjerena dokumenta. Za gospođu Smiljanu Moravac Babić i njene kolege je bolje da se počnu navikavati i pripremati za neke nove Popoviće, koji će se pojaviti svaki put kada se nemoćni i nezaštićeni građani nađu na putu bahatim i osionim “investitorima”, njihovim zaštitnicima, kumovima i pobratimiima.

Nekako u isto vrijeme desio se sličan slučaj u Beogradu, gdje je kuća porodice Osmani, koja godinama živjela u ulici Dunavski kej 30 na Dorćolu, srušena, a oni ostavljeni bez krova nad glavom. Nije bilo važno ni to što je kuća izgrađena još 1934. godine, ni što u njoj žive vlasnici. Ona se našla na putu “napretka”, pa su je 2015. izbrisali iz zemljišnih knjiga, kao da uopšte ne postoji. Nakon četiri godine čekanja i niza žalbi, Seladin Osmani je dobio odobrenje da svoju kuću ponovo upiše u zemljišne knjige. Međutim, da se to ne desi, pobrinuli su se izvršitelji.

Investitor ne može da čeka, a “napredno stanje” ne trpi zastoje. Tu će da izgrade marinu…

Svaka sličnost sa dešavanjima u Banjaluci nije nimalo slučajna. To je ta povezanost u paralelnim procesima i vezama.

(Marko Šuka, politički analitičar)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu