Ipak, poštovanja nemaju svi što najbolje pokazuje poluprazna skupštinska sala čak i onda kada se raspravlja o nekim od najvažnijih pitanja za život građana Republike Srpske.
„Naporno je sjediti na Skupštini po deset i više sati, nekad i po dva-tri puta mjesečno“, rekoše neki poslanici i ostadoše živi. Naporno je raditi svoj posao, pa je lakše sjediti u restoranu ili obavljati neke svoje privatne poslove za vrijeme sjednica; ionako su većina njih na toj sjednici tu samo da izglasaju. Može im se. Nije ih briga ni što njihovi glasači sve to mogu da vide preko malih ekrana.
To što od 83 narodna poslanika tek 30-ak njih ispoštuje cijelu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske, dok se ostali pojave samo kada je red na glasanje, jasno govori zašto oni služe. Služe da budu većina, da klimaju glavom, da se smiju onima koji se javljaju za riječ i na kraju glasaju onako kako im je rečeno. Oni služe da budu onaj jedan glas, onaj zeleni ili crveni kružić na ekranu, a takvih ima i na jednoj i drugoj strani sale.
Oni su tu da klimaju glavom, da nemaju svoje mišljenje, čuvaju svoja radna mjesta, glasaju onako kako im se kaže i u stanju su da se četiri godine ne jave i ne raspravljaju, pa kako onda da imaju osjećaj odgovornosti prema narodu kada su oni odgovorni nekom drugom!?
Narodna skupština Republike Srpske zbog svega toga izgleda neozbiljno, smiješno i sramno, te ne ostavlja utisak nikakvog nosioca zakonodavne vlasti Republike Srpske. Svakom se može desiti da je opravdano odsutam, ali poslanici koji izlaze i ulaze kada im je dosadno i većinu vremena provode u restoranu nemaju nikakav izgovor.
Ako niste u stanju učestvovati u diskusijama i ispratiti sjednicu, batalite tu aktivnost. Ima nekih koji bi to radili puno bolje od vas, čak i u vašim partijama, ali već godinama ne mogu da dođu na red od vas koji više niste ni narodni poslanici, nego narodni kružići na skupštinskom ekranu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu