Planirani ugljenokop, za koji investitor nema ni propisane dozvole, ni ugovor o koncesiji, već je ugrozio izvore vode, pokrenuo klizište i poremetio normalan život u ovom idiličnom selu.
Ali, to nije sve. Ako se rudnik, uprkos svemu, otvori, neminovno je i zagađenje vazduha, zbog visokog procenta sumpora u lignitu.
Na sve ovo su mještani više puta upozoravali. Obraćali su se, tvrde, policiji, inspekciji, Ministarstvu energetike i rudarstva RS. Niko nije ni pokušao zaustaviti neobilježene bagere, koji, na samo 200 metara od prvih kuća, a na obali potoka iz kojeg se selo snabdijeva vodom, pripremaju teren za rudnik.
“Prijateljsko” ubjeđivanje
Umjesto toga policajci su “prijateljski” upozoravali najaktivnije bundžije da se “okanu ćorava posla”!
– Ne mogu reći da su mi prijetili, ali su mi iz Policijske stanice Omarska dolazili kući i prijateljski me ubjeđivali da “ne pravim sam sebi probleme”, jer me u svojim evidencijama oni već vode kao organizatora protesta – rekao je za Srpskainfo mještanin Bistrice Daniel Lazić.
Lazić je, inače, uspješan poljoprivrednik i apsolvent Rudarskog fakulteta.
Zbog čega institucije ne čuju vapaje Bistričana, koji su se na protest digli pod parolom “Čuvamo svoja dvorišta”? Mnogi tvrde da je kvaka u tome što je na “suprotnoj strani” privrednik uticajan u vladajućem SNSD-u.
Rudnik planira da otvori teslićka firma “Drvoeksport”, čiji je vlasnik Srđan Klječanin Rufi, odbornik SNSD u Tesliću, od ranije poznat po kontroverznim poslovima u šumarstvu.
– Očigledno je da preduzeće „Drvoeksport“ ima saradnike u institucijama, jer je nemoguće da niko od inspekcijskih i policijskih organa nije mogao utvrditi nijednu nepravilnost, niti naložiti da se ove nezakonite aktivnosti zaustave – navodi se u otvorenom pismu koji su mještani Bistrice juče uputili lokalnoj vlasti u Prijedoru.
Pismo je aktuelno, jer je za sutra zakazana tematska sjednica Skupštine grada Prijedora, posvećena rudarstvu. Mještani veruju da je ta sednica prilika da se mnoge stvari raščiste, ali na terenu stvari izgledaju malo drugačije.
“Sve sam ih kupio”
“Drvoeksport” namjerava da otvori još jedan rudnik lignita pod Kozarom, na lokalitetu Bukova Kosa kod Velikog Palančišta.
Vlada Republike Srpske je, po zahtjevu ove firme, već pokrenula postupak za dodjelu koncesije za istraživanje uglja na Bukovoj Kosi, iako taj postupak nije utemeljen na Dokumentu o politici dodjele koncesija, krovnom propisu koji je usvojila Narodna skupština RS.
Na Bukovu Kosu još nisu stigle mašine, ali jesu ljudi, koji pričaju o rudniku, prepadaju narod i traže od mještana da im prodaju zemlju.
– Klječanin je nedavno od jednog našeg komšije tražio da mu on proda zemlju. Kad je komšija rekao da sačeka, dok vidimo šta će reći Skupština Prijedora, Klječanin mu je odgovorio: “Čemu se nadaš, sve sam ja njih pokupovao”! Očigledno je mislio na odbornike – kaže jedna mještanka, čije je ime poznato redakciji.
Prevara
Na Bukovoj Kosi većina parcela je još uvijek u vlasništvu mještana, ali u Bistrici je situacija drugačija. Bistričani su još prije desetak godina prodali skoro 100 dunuma zemlje, ne sluteći da time svom selu stavljaju omču oko vrata.
– Tada se u selu pojavio Božo Marić iz Omarske sa pričom da u Bistrici želi da otvori etno selo. Mještani su mu povjerovali, prodavali su zemlju, čak su dozvolili da se preko njihovih parcela izgradi pristupni put do budućeg etno sela – kaže Daniel Lazić.
Mariću, međutim, etno selo nije bilo ni na kraj pameti. Od početka je imao na umu rudnik. Pokušao je da 2015. dobije koncesiju za istražne radove za iskopavanje lignita, ali to u Bistrici niko nije znao.
Kasnije je svoje zemljište, otkupljeno od Bistričana, ustupio Klječaninu.
Mještanima je puklo pred očima tek krajem maja ove godine, kada je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS obavijestilo javnost da je “”Drvoeksport” podnio zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu za ”projekat eksploatacije uglja na ležištu Bistrica“.
Narod na nogama
Ni ovaj postupak nije utemeljen na Dokumentu o koncesijama, jer po tom dokumentu nigdje na području Prijedora nije predviđeno iskopavanje uglja.
Od tad se narod digao na noge. Održali su zbor građana, organizovali potpisivanje peticije i protestnu šetnju.
Doveli su i geometre, koji su utvrdili da pristupni put ka radilištu uveliko zahvata privatne parcele mještana. Zbog toga su postavili stubiće da zaštite uzurpiranu imovinu, a kada su ti stubići počupani, postavili su “živi zid”: svojim tijelima sprečavaju prolazak mašina koje im devastiraju selo.
Čak su organizovali i roštiljanje i komšijsko druženje i na spornom putu kampovali celu noć, zajedno sa svojom djecom.
Poručuju da će istrajati u svojoj borbi, “sa ili bez podrške institucija”. Za sada ih podržavaju samo ekolozi iz Centra za životnu sredinu Banjaluka i grupe građana, koje imaju slične probleme, poput “Čuvara Ozrena”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu