Ovaj instrument, koji se čuva u Bijeljini, krase portreti Filipa Višnjića i Kosovke djevojke, a kako nam je ispričao Stevanović, napravljene su u toj veličini da bi podsjećale narod na burnu srpsku istoriju, tradiciju i epsku poeziju.
– Ipak, nismo imali dovoljno podrške da te gusle prijavimo za Ginisa. Trebalo je da se za tu prijavu uplati određeni iznos novca, ali nažalost, kada su ulaganja u kulturu u pitanju, niko nije pretjerano zainteresovan. Te gusle, u koje smo mi uložili mnogo truda i volje, sada stoje u etno-selu Stanišići – rekao je on.
Ispričao je da su ih izlagali nedavno na “Višnjićevim danima” u Bijeljini s nadom da će se nešto promijeniti, ali, kako je kazao, i dalje nema pomaka.
– Mi nećemo odustati, jer gusle su jedini srpski instrument koji je uvršten na spisak UNESKO-a kao dio nematerijalne kulturne baštine. Njih su svojatali Albanci, Hrvati i drugi narodi, ali su se Srbi za njih izborili jer srpskom narodu istinski pripadaju. Zato mi ne možemo da odustanemo od ideje da budu u Ginisovoj knjizi – kazao je Stevanović.
Dodao je da bi bilo dobro da se i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske uključi i da pomogne, jer je riječ o impozantnom predmetu.
– Prije četiri godine na krsnu slavu guslarskog društva Svetog Dimitrija, Vukan Đuka i ja poželjeli smo da napravimo te velike gusle kako bismo sačuvali od zaborava ono što čini Srbe i njihov identitet – naveo je Stevanović koji je izradio i gusle koje su poklonjene ruskom patrijarhu Alekseju.
Gusle za Ginisa izrađene su ručno od crne lipe, a kako nam je rekao Đuka, jedan čovjek ih ne može nositi, ali ih može pomjerati, prenosi Glas Srpske.
– Svaki detalj je pažljivo rađen, a proces nije bio nimalo lak. Mnogo ljubavi smo uložili u njih sa željom da im se svijet divi, ali, eto, nismo imali sredstava da do kraja ostvarimo našu zamisao. Gradonačelnik Bijeljine je nedavno obećao da će nam pomoći u realizaciji ideje da uđu u Ginisa, pa ćemo vidjeti – objasnio je Đuka.
Dodao je da ovaj instrument nikada neće biti zaboravljen, te da mu ljudi znaju donijeti gusle stare 100 godina da ih popravi i osposobi.
– Vjerujte da baš one imaju najljepši zvuk. U mom selu se ništa nije dešavalo bez gusala, svaka kuća ih je imala, a to je zato što su gusle utjeha u nevolji i radost u životu – zaključio je Đuka.
Pjevanje uz gusle kao dio nematerijalnog kulturnog nasljeđa Srbije upisano je na UNESKO-ovu listu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu