U takvoj situaciji našla se Violeta Trivunović iz Novog Sada, koju je nedavno posjetio upravnik, prenoseći joj žalbe drugih stanara na buku koja dopire iz njenog stana iako ona nije pravila žurku unutra, nije se glasno svađala s mužem i nije lupala vratima ili bacala stvari po kući, piše Telegraf.
– Ja samo da vam se zahvalim što mi bušite gume na biciklu – Poruka komšijama u zgradi u Novom Sadu dijeli se mrežama
Violeta ima dvojicu sinova, blizance, s autizmom. I oni nekada znaju da budu glasniji, a Violeta na to ne može da utiče. I s obzirom na to da, kako kaže, inače nisu bučni poput većine djece s autizmom, posjeta upravnika zgrade dodatno ju je zatekla. Ova majka tada je riješila da komšijama ostavi poruku u ulazu zgrade. Napisala ju je iskreno, od srca i mogla bi da dotakne i one koji nisu Violetine komšije, ali i da ukaže na neke stvari.
– Juče sam bila neprijatno iznenađena kada mi je upravnik zgrade zakucao na vrata povodom žalbe pojedinih komšija na buku iz mog stana koji navodno proizvode moja djeca. Ako neki od vas nisu znali, moji dječaci imaju autizam. Autizam je stanje, dakle, nema lijeka, niti rješenja za njega. Autizam se mogao desiti i vašoj djeci – napisala je ova majka.
Kako u nastavku piše, najbolje zna koliko je teško živjeti sa tim, pa čini sve da olakša život i sebi i djeci u socijalno neprilagođenim uslovima za sve njih.
– Vjerujem da baš ne prijaju ušima poneki atipični zvuci, visoki tonovi ili nenamjerno izazvana buka iz stana gdje žive osobe s ovim stanjem. Vjerujem da nije baš svaka situacija prijatna za vidjeti, kojoj možda prisustvujete u prolazu (pokušajte biti na mom mjestu i živjeti sa tim), a javlja se zbog ograničenosti izražavanja osoba ovog invaliditeta, ali u tom slučaju se postupa drugačije. Pita se da li je možda nekom iz toga stana potrebna pomoć, riječ utjehe, ili bilo šta što bi čovjek sa velikim Č mogao uraditi da pomogne takvoj porodici, a ne ovo što sam ja morala doživjeti – veliko razočaranje zbog nedostatka osjećaja za specifičnost moje situacije – napisala je potrešena Violeta.
Na kraju obratila se i onima koji su je “tužili” upravniku zgrade.
– Dragi moji, mi postojimo. Porodice kao moja su među vama… prihvatili nas ili ne mi smo tu. A ako ne znate šta je autizam otvorite širom oči ili pročitajte na internetu… Učite vašu djecu na različitost i prihvatanje, širite im svijest… Ovo se naravno odnosi na one koji nisu imali “herca” da mi bilo šta kažu u lice, mada nema se šta tu reći, čak ni pomisliti ako imaš empatiju i možeš se staviti u nečiju situaciju nikad ne odmažeš, ako ne možeš (čitaj: želiš) pomoći. Vi koji ste se pronašli pozvani u ovom tekstu… Slobodno pognite glavu kada nas vidite, jer ja bih to uradila da sam na vašem mjestu… Da sam vi bilo bi me sramota!”
Kada su reporteri Telegrafa pozvali Violetu, uslijedilo je i jedno prijatno iznenađenje. Ova priča dobila je lijep nastavak. Violetu su dočekale dvije poruke podrške: “Svaka čast, podrška velika od stanara”, “Pohvala hrabroj Violeti”.
– Važno je znati da ima ljudi koji razumiju i saosećaju. U zgradi živim osam godina, od kada se izgradila, i stvarno imam lijepe odnose sa komšijama. Hvala onima koji razumiju – poručuje Violeta za kraj, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu