Višković je upitao i zašto danas nema nikog od svjetskih moćnika donosilaca ovakvih odluka da bar porodicama stradale djece priznaju i pokaju se za ono što su svojim odlukama učinili.
– Tek rođene bebe uskraćene su za elementarno u životu – kiseonik. Postavlja se objektivno pitanje svih ovih 30 godina – zbog čega? Jedino logično objašnjenje je zato što su rođena tamo negdje i pripadaju nekom drugom narodu – rekao je Višković novinarima, nakon polaganja vijenca i ruža kod Spomen-obilježja “Život” u Banjaluci.
Prema njegovim riječima, ako neko donosi odluke hiljadama kilometara daleko to ga ne može amnestirati od odgovornosti, jer su znali za apel iz Kliničkog centra iz Banjaluke i Republike Srpske da će nestati kiseonika za tek rođenu djecu u inkubatorima.
– Nisu reagovali, a mogli su, i ne može rat i ratni sukobi biti opravdanje, jer i u ratu dostava humanitarne pomoći i svega neophodnoga za život funkcioniše – napomenuo je Višković.
Predsjednik Udruženja 12 beba Željka Tubić rekla je da ovaj zločin ne može da se zaboravi, niti preboli, te izrazila zahvalnost institucijama Republike Srpske za podršku porodicama stradale djece.
– Ne postoji način da se jedno dijete iz srca izbriše i da se bol i tuga izbriše. Mnogo nam je lakše kada znamo da imamo podršku, da je vrh Republike Srpske uvijek sa nama. Oni su nam garant za sva naša buduća pokoljenja, da nikada više nećemo doći u situaciju da nam bebe umiru bez kiseonika – istakla je Tubićeva.
Kod Spomen-obilježja “Život” vijenac su u ime institucija Republike Srpske položili srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, predsjednik Srpske Željka Cvijanović, premijer Radovan Višković, delegacija Narodne skupštine, roditelji 12 beba, organizacije proistekle iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, delegacija grada Banjaluka, predstavnik Generalnog konzulata Srbije u Banjaluci.
Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.
Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba. Do 19. juna iste godine u Banjaluci je umrlo 12 beba koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.
Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Republike Srpske i Srbije.
Trinaesta beba Slađana Kobaš izgubila je bitku za život sa 14 godina, a 14. bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu