Mještani sela kod Oplenca tvrde da joj ni najsposobniji muškarac nije ravan, jer je Aleksandra voćar, fudbaler, sudija, konobarica i, iznad svega, majka.
Na roditeljskom imanju, na četiri hektara zemlje, uzgaja vinovu lozu, šljive, breskve, jabuke, višnje, kruške i trešnje. Preko dana radi sve poslove vezane za imanje, a kasnije odlazi na posao u obližnji kafić.
– Trudim se sve što mogu. Radim sve što volim, igram fudbal, fudbalski sam sudija, radim u kafiću – nabraja Aleksandra za emisiju “Nećete verovati”.
Najveća motivacija joj je sin Mateja (10), koji ide u četvrti razred, odličan je đak, a od majke je naslijedio talenat za fudbal i sportski duh. Njih dvoje na imanju žive sa Aleksandrinim roditeljima, uz koje je ova superžena i naučila da radi sve poljske poslove, pored kojih stiže da pomaže i komšijama.
– Sve sam uz tatu naučila, da režem, polivam i da obrađujem. Nije nimalo lako. Tata je imao koronu, jedva je preživio, pa ne može ništa da radi, tako da malo kasnimo ove godine. Imam dvije rođene sestre, one dolaze i pomažu mi, ali i one imaju svoje obaveze, porodice i posao – kaže Aleksandra.
Sve sezonske poslove vezane za voćnjak trenutno obavlja sama, a moraće da preuzme i prodaju na sebe, zbog očevog zdravstvenog stanja.
– Snaći ćemo se i za to, neće ni to biti baš nikakav problem. Želja mi je da imam sve na imanju kako bih mogla da radim normalno i neometano, da ne moram da jurim ni otkupce, nego da svoju robu čuvam i, kad bude bilo vrijeme za to, da mogu da je plasiram – dodaje.
Fudbal joj je, ipak, kaže, najveća ljubav i njime se bavi više od dvije decenije.
– Bila sam vezni igrač uvijek i igrala sam do relativno skoro, ali sam onda imala dvije teške povrede, i jedno i drugo koljeno sam povrijedila, pa sam imala pauzu. Ne usuđujem se da probam da nastavim, jer treba na operaciju za to da idem, ali ko zna, možda u nekoj amaterskoj ligi. Igrala sam u Topoli u ženskom fudbalskom klubu “Karađorđe”, igrali smo prvu ligu. 2005. godine sam položila ispit za fudbalskog sudiju, iz godine u godinu sam napredovala i baš mi je dobro išlo. Zadovoljna sam. Sudila sam i Zvezdi više puta, bila sam njihov gost, glavni sudija sam bila u ženskoj ligi – objašnjava Živanović za Glas zapadne Srbije.
Kolege, prijatelji i mještani sela u kojem živi za Aleksandru imaju samo riječi hvale. Tvrde da radi “sve moguće i nemoguće”, pitaju se kada spava i da li ima vremena za odmor, a ona samo zaključuje: “Nije mi teško, da smo živi i zdravi samo. Imamo sve”, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu