Od početka svjetske ekonomske i političke krize, Milanu je, ispričao nam je, najljepše u svome selu, daleko od velikih evropskih gradova.
– Ovo je moje rodno mjesto, za mene je Jablanica i brežuljak rodne kuće okružen procvjetalim voćem i opojnim mirisima, centar svijeta. Otišao sam odavde u djetinjstvu i nikada se ne mogu odreći svoga kraja, ne mogu zaboraviti ovu ljepotu. Tako ja osjećam, možda drugi koji nisu odavde, Jablanicu drugačije doživljavaju ali moje srce je ovdje – povjerio nam je Bukovica svoja osjećanja, podijelio upomene poredeći Potkozarje i Srpsku sa pokrajinom Vels i Austrijom.
-Nema para ni zlata da bih, sada, napustio Jablanicu i Gradišku. I kada sam davnom zbog posla, bio prinuđen da potražim sreću u inostranstvu, nisam svoje zaboravljao. Dolazio sam u svakoj prilici, nosio kofer na štapu o ramenu i blatnjavim putem probijao se do kuće. Sada je i ovdje dobro, osim kraće dionice puta koja nije asfaltirana ali vjerujem da ćemo i to uraditi – opisuje Milan Bukovica svoje selo.
On je na očevini zasadio voćnjake koji sada bogato rađaju i nagrađuju Milanov trud.
– Posjećujem i Linc, grad u kojem sam zaradio penziju zidajući visoke dimnjake, ali ovdje mi je najbolje. Rodno mjesto je najbolje za svakog čovjeka. Ovdje me usrećuje kada mi komšija kaže, dobro jutro, Milane kako si a ne kada mi kaže, gut morgen i prođe, ili pozove me na piće pa plati samo svoje pivo. Kod Švabe nema druga, a naše poštenje, naš karakter su jedinstveni u svijetu – uvjeren je naš sagovornik koji osim voća, osim četiri hiljade stabala šljive, uzgaja stoku, živinu…
Bukovica je u Austriji proveo pola vijeka ali najveća radost za njega, kaže, je rodni kraj kojem se sada uveliko posvetio.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu