Primajući priznanje za priču, kako je objasnila, dvije različite žene, ali koje povezuju emocije i ljubav, Trifunovićeva je istakla da je književnost oduvijek zauzimala važno mjesto u njenom životu.
Svijet je bio pun čuda i neobjašnjivih stvari, a književnost mi je pomagala da ih razumijem. Bila je važna kad je rat prekinuo djetinjstvo i naredio da odrastemo. Bila je branik od metaka, zla, mržnje i smrti. Obećavala je da postoje svjetovi mimo našeg unutrašnjeg svijeta. Književnost mi je sačuvala maštu, djetinjstvo, izgubljenu kuću i razum onda kada ništa drugo nije moglo da ih sačuva – kazala je dobitnica.
Prema mišljenju žirija, koji je radio u sastavu Vladimir Gvozden, Dragan Jovanović Danilov i Dragan Babić, roman “Otkako sam kupila labuda” osvaja izuzetnim stilom u kojem se miješaju ispovijest, tok svijesti i forma pisma, pričajući priču o ljubavi, bolu i potrazi za istinom, čime potvrđuje moć književnosti da sve kaže.
Danilov je istakao da se od prve rečenice može osjetiti duboko, emocijonalno srastanje književnice s tekstom koji uranja u životni realitet, lišen isprazne političke korektnosti.
– Roman je o dvije žene koje su genetski bačene u karmičku bujicu. U njihovom odnosu nećete naći ničega vulgarnog, jer Tanja ne opisuje odnos dvije žene, već odnos dva ljudska bića – kaže Danilov.
Glavna junakinja je bibliotekarka, a kako dodaje, može se slobodno reći da je glavni junak čitanje, knjige i “ta vatra književnosti i ljubavi, vrtlog privlačnosti i ljubomore koje je Stuparova uspela da sugestivno opiše.”
– Ova knjiga je najdublja tamo gdje objedinjuje trajnu ontološku pukotinu između dvije žene i svijeta i između njih dvije same, jer one žele da imaju jedna drugu, ali pod svojim uslovima – zato dolazi do sukoba – te narcisoidne ravnoteže – objašnjava Jovanović.
Prema njegovom mišljenju živimo u vrijeme digitalnog varvarstva koje je progutalo magijsku misao književnosti, te je ona postala sve hladnija, a roman “Otkako sam kupila labuda” nas podsjeća da je “knjiga prostor bića i da u tom biću mi treba da nađemo toplo mjesto za sebe.”
Babić je istakao da je knjiga u formi kratkog romana, sažeta, koncizna i precizna, te odgovara današnjem čitaocu koji nema vremena i pažnje za duže romane.
Dodao je i da je u savremenoj književnosti manjak nosećih ženskih likova, a da je vrijednost ovog romana što ih ima čak dvije.
Predsjednik žirija Vladimir Gvozden istakao je da roman osvaja tako što plete tanke niti jezika i stila oko teme ljubavnog odnosa između dvije žene, koji u sebe uključuje različite aspekte svakodnevnog života, odblijeske velikih priča, ali i teško predstavljivu običnost, banalnost života.
– Riječ je o ideji o pisanju kao procesu još uvijek kadrom da izrazi našu sudbinu, prepuštenu neponovljivim trenucima, propuštenim šansama, malim ali presudnim stvarima… sudbinu zamračenu krupnim ideološkim i političko-policijskim naracijama koje melju sve pred sobom – istakao je žiri.
(B92)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu