Ovo su podaci koje je Direkcija za ekonomsko planiranje prpremila za Savjet ministara BiH i publikovala ih u Izvještaju o socijalnoj uključenosti.
Pozivajući se na posljednja istražvanja Agencije za statistiku BiH, najsiromašniji su stariji od 65 godina i djeca do 15 godina. Tako stopa relativnog siromaštva starijih od 65 godina iznosi 20 odsto, dok je udio djece koja žive u domaćinstvima koja su relativno siromašna 18,7 odsto. Najnižu stopu siromaštva ima radno sposobno stanovnštvo, starosna grupa 35-64 godine.
Relativno siromaštvo mjeri odnos između onih koji najmanje troše sa ostalim domaćinstvima u Bosni i Hercegovini.
Sve do nedavno, termin “siromaštvo” primjenjivao se u značenju nedovoljnosti prihoda za nabavku minimalne korpe roba i usluga. Danas se uzima da je siromaštvo stanje kada nedostaju osnovne mogućnosti za dostojanstven život.
Prepoznatljivo je da se, kako ocjenjuju u DEP, siromaštvo manifestuje na razne načine, među kojima su nedostatak prihoda i sredstava dostatnih da se osigura održiva egzistencija, glad i neuhranjenost, slabo zdravlje, ograničena ili nikakva dostupnost obrazovanju i ostalim osnovnim uslugama, povećana smrtnost, uključujući smrtnost od bolesti, te beskućništvo i neadekvatni stambeni uslovi, nesigurno okruženje, društvena diskriminacija i izolacija.
– Neučestvovanje u odlučivanju i u građanskom, društvenom i kulturnom životu zajednice takođe su bitne karakteristike negacije ljudskih prava. Multidimenzionalnost siromaštva kao pojave omogućava nam da o njemu razmišljamo kao o stanju koje karakterišu trajna ili hronična uskraćenost resursa, sposobnosti, mogućnosti izbora, sigurnosti i moći koji su potrebni za adekvatan životni standard i ostvarenje drugih građanskih, ekonomskih, političkih, kulturnih i socijalnih prava – podsjećaju u DEP.
Kažu da Agenda 2030 od svojih 17 postavljenih ciljeva ima dva koja se direktno odnose na smanjenje siromaštva i iskorijevanje gladi u svijetu.
Siromaštvo u BiH najčešće se mjeri indikatorima vezanim za potrošnju koji se dobijaju na osnovu Ankete o potrošnji domaćinstva.
Prema statusu zaposlenja nosioca domaćinstva, u najvećem riziku od siromaštva su domaćistva u kojima je nosilac domaćinstva nesposoban za rad (38,5 odsto), a najmanja je kada je nosilac domaćinstva zaposlen (11,6) odsto.
U DEP posebno ističu to da se stope relativnog siromaštva u BiH značajno razlikuju za gradsko (12,2 odsto) i negradsko stanovništvo (20,2 odsto).
Iako se relativno siromaštvo smanjilo, naglašavaju u DEP, to ne znači da je došlo do pada apsolutnog siromaštva. Relativno siromaštvo mjeri odnos između onih koji najmanje troše sa ostalim domaćinstvima u Bosni i Hercegovini. Tako da smanjenje stope relativnog siromaštva može značiti da su najsiromašniji poboljšali položaj u odnosu na bogate, a može značiti i da su bogati pogoršali svoj položaj u odnosu na siromašne a da se stvarno stanje siromašnih nije promijenilo.
Posmatrajući gradska i negradska domaćinstva, potrošnja je dosta slična a najznačajnija razlika vidljiva je u potrošnji za stanovanje gdje gradska domaćinstva imaju veću prosječnu potrošnju. U BiH većina domaćinstava živi u vlastitoj stambenoj jedinici. Ipak oni se susreću sa brojnim problemima vezanim za tu stambenu jedinicu.
Problemi su posebno vidljivi između siromašnih i nesiromašnih porodica. Problemi sa stambenom jedinicom su dobiveni na osnovu Ankete o potrošnji domaćinstava, i odražavaju subjektivan stav nosioca domaćinstva. Tako npr. trećina siromašnih domaćinstava se susreće sa problemom vlage u zidovima odnosno temeljima, a 12,3 odsto nesiromašnih domaćinstava se susreće sa istim problemom. Nesiromašna domaćinstva bilježe veće probleme samo sa zagađenjem, a problemi sa bukom bilježe neznatne razlike.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu