Iako se po svim pravilima loši đaci uvijek kažnjavaju, loši radnici otpuštaju, sudeći po svemu, sa funkcionerima je malo drugačije. Ljudi koji su godinama bili na čelu preduzeća ili ministarstava koja su imala loše rezultate često su dobijali nove funkcije, nekada čak i na boljem položaju.
Posljednji primjer iznjedrila je afera „Pelene“. Predsjednik tenderske komisije Fonda zdravstvenog osiguranja RS Đorđe Cvijić, koja je bila ključna u odabiru loših pelena za teško bolesnu djecu i odrasle sa invaliditetom, umjesto da bude pozvan na odgovornost nagrađen je direktorskom foteljom, te je imenovan za izvršnog direktora za javne nabavke.
Sličan primjer mogli smo da vidimo i u Željeznicama Srpske. Dragan Savanović, dugogodišnji generalni direktor Železnica RS, smijenjen je, ali i je i dalje rukovodilac u preduzeću, koje je tokom njegovog direktorovanja zapalo u gubitke, koji su ga doveli na ivicu stečaja. Nakon smjene Savanović je postavljen za pomoćnika generalnog direktora, i to za tehnološko unapređenje.
Sličnih primjera i nagrađivanja „loših đaka“ bilo je i u Šumama Srpske, kao i u Elektroprivredi, banjalučkoj Toplani, ali u mnogim ministarstvima.
Poštuju se zakoni partije
Ovaj fenomen proizilazi iz toga što se kod nas ne poštuju doneseni zakoni, nego samo zakoni partije, smatra politička analitičarka Tanja Topić.
Kod nas ne postoji ono što zovemo odgovornost, kako moralna tako i ona do koje bismo dobili da se poštuju i primenjuju zakoni. Ovde postoji i djeluje samo zakon partije – smatra Topićeva.
Dodaje da partija postavlja zaslužne, nagrađuje ih i oni su isključivo odgovornji njoj.
– Odgovaraju samo onda kad padnu u njenu nemilost i tad gube privilegije i pozicije koje su i dobili zahvaljujući njoj, a to zapravo govori o nepostojanju pravne države. Ona bi postojala samo kada bi svi oni koji su zloupotrebili položaj i pravno odgovarali za to – ističe Topićeva, dodajući da primjere procesuiranja imamo samo kao rezultat političke osvete, što govori o tome da je pravosuđe u raljama politike.
Dodaje da je treća dimenzija ovog problema nizak nivo političke svijesti i pismenosti.
– Naš prosječan građanin ne postavlja pitanje odgovornosti već se radi o nagrađivanju gubitnika, loših menadžera i nesposobnih ministara. Mi sami ne kažnjavamo takve, te štaviše, često glasamo za iste pogubne politike, gubitnike, velike prevare, obmane i laži kao da nas se to ne tiče – rekla je ona.
Sve ovo budnim okom posmatraju i nevladine organizacije. Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta građana smatra da se ovdje cijene oni koji galame i dobro se prezentuju, a oni vrijedni koji ćute su uvijek u pozadini.
– Oni što imaju nedostatak znanja za posao imaju neke druge „kvalitete“, pa onda ganjaju poslove preko političkih partija i tako stvaraju negativnu selekciju. Na više od pola bitnih funkcija su ljudi koji nisu spremni za tu funkciji. Još u svemu tome trebamo dodati momenat korupcije – rekao je Žolja.
On zaključuje da to što funkcioneri nisu dobro vodili preduzeće ne znači da nisu dobro uradili neki drugi posao za partiju ili interesne grupe i da za to bivaju nagrađeni.
Svima bitan interes
Žolja objašnjava da je godinama vidio promjene i kod mladih ljudi koji žele da se bave politikom. Kaže da kod njih prevladava interes, te da oni to sada govore i javno.
– Kad god smo organizovali političke akademije s mladim ljudima primjetili smo da se oni više ne libe da javno kažu da su u partijama zbog ličnih interesa. Ranije su govorili da su tu zbog nečega drugog, ali sada iskreno kažu šta je u pitanju. Tako da je kod nas sve to više besmisleno i već je pravilo da je upravo većina tih funkcionarea u foteljama samo zbog ličnog interesa, a ne zbog interesa preduzeća – objasnio je Žolja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu