Milostinju na ulici traže, uglavnom, djeca iz romskih, višečlanih porodica.
Uprkos nastojanjima nadležnih, problem prisutan na ulicama Bijeljine, ali i drugih većih centara u Srpskoj, teško je riješiti.
Prosjačenjem u Bijeljini se najčešće bave romska deca, potvrđuju i u Udruženju za promociju obrazovanja Roma “Otaharin”.
Psiholog u ovom udruženju Radmila Tubić kaže da je na ovom području u 221 romskoj porodici evidentirano 383 djece, od kojih 50 aktivno prose.
– Imamo 17 porodica koje se konstantno bave prosjačenjem. Radili smo istraživanje koje je pokazalo da su glavni uzroci nezaposlenost, siromaštvo, neadekvatni uslovi za život. Bilo je i žena i djece koji su naveli da su na to natjerani u porodicama ili da im je sasvim normalno da to rade – pojašnjava Tubić za Srpskainfo.
Ona dodaje da je jako bitno edukovati građane da ne daju novac djeci koja prose jer taj novac najčešće završava na pogrešnom mjestu – bude potrošen u kockarnici, u kafani za kupovinu alkohola ili čak droga.
– Ne pomažete ovoj djeci tako što im date novac. Kupite im kiflu, jabuku, čokoladu. Jer novac koji dobiju nikada ne završava u njihovim džepovima – kaže Tubić.
Udruženje “Otaharin“ je prije nekoliko godina osnovalo Dnevni centar za boravak djece u riziku.
Kroz ovaj centar mjesečno prođe između 50 i 100 djece iz socijalno-ugroženih kategorija, problematičnih porodica.
Tinejdžer B.H. bio je nekada štićenik ovog centra, a danas je volonter.
Kaže da u dnevnom centru njegovi vršnjaci imaju hranu i mirno mjesto za učenje.
– To je kutak u kojem mogu da se sklone sa ulice, jer kad su na ulici mogu samo da prose ili prave još gore probleme – kaže dječak.
U sprečavanje prosjačenja uključen je i bijeljinski Centar za socijalni rad.
Šef Odeljenja za socijalnu zaštitu Mila Stojanović kaže da je prosjačenje svakako zloputreba i zanemarivanje djece.
– Pogotovo ako imamo dijete školskog uzrasta koje nije otišlo u školu nego sa roditeljima na ulici traži milostinju. Ali to je jedna pojava koju je jako, jako teško dokazati. U praksi osobe koje navode ili tjeraju djecu na prosjačenje uglavnom dobiju prekršajnu prijavu, plate kaznu i nastave po starom – naglašava socijalna radnica.
Prema njenim riječima, rješenje bi bilo izdvojiti djecu na duži period kako bi se reperesivnijim mjerama prema roditeljima mogao postići krajnji cilj.
– Nažalost, to je teško izvodivo. Nema ustanove za zbrinjavanje ovakvih slučajeva, a smještaj u neku posebnu ustanovu iziskuje velike troškove. Boravak za jedno dijete mjesečno košta 700 KM, a obično se radi o višečlanim porodicama sa petoro i više djece -kaže Stojanović.
Veliki problem i opasnost, a što je u praksi dokazano, jeste da prosjačenje prethodi brojnim kriminalnim radnjama, među kojima su pljačke i razbojništva, koja čine maloljetnici sa socijalnim ponašanjem.
– Prosjačenje je u našem zakonodavstvu prekršajno kažnjivo. Za prisiljavanje ili navođenje na prosjačenje propisana je novčana kazna od 400 do 1.200 KM – precizirala je portparol Policijske uprave Bijeljina Aleksandra Marić.
Za osam meseci ove godine evidentirana su 34 prekršaja koja se odnose na prosjačenje, od toga je 31 osoba iz romske populacije.
– Apelujemo da građani, ukoliko uoče takve pojave, o tome obavijeste odmah najbližu policijsku stanicu na broj 122 i tako doprinesu sprečavanju ove pojave – kaže Marićeva.
Problem prosjačenja je jedna od vrlo zastupljenih socio-patoloških pojava i mora se posmatrati u širem kontekstu drugih devijacija.
– Preventivno djelovanje jedan je od uspješnijih načina borbe protiv ove pojave, upozoravaju i iz institucije Ombdusmana za decu RS.
Zamjenica ombudsmana Jovanka Vuković kaže da obrazovne ustanove moraju pratiti prisustvo djece u školama kako bi se moglo blagovremeno reagovati.
– Važna je i medijska promocija u smislu ukazivanja na štetnost ove pojave, da se jasno da na znanje da je to urušavanje prava djeteta, njihovo višestruko zlostavljanje, zanemarivanje, zapostavljanje – istakla je Vukovićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu