U vrhu top tema je suđenje predsjedniku Srpske Miloradu Dodiku, ali tu je i sve teža ekonomska situacija u oba entiteta.
Ovaj put baziraćemo se samo na stanju u Republici Srpskoj, mada isti problemi muče i drugi entitet.
Iako to u javnosti i nastupima u medijima žele da prikriju, iz okruženja najviših funkcionera stižu informacije o zabrinutosti zbog finansijske krize, koja bi, prema tvrdnjama ekonomista, tek mogla da uzme svoj danak.
Hitno nam je potreban neki “mastan” kredit kako bi zakrpili rupe u budžetu, ali kako do njega?! Analizirali smo situaciju u kojoj smo se našli i pokušaćemo u nastavku ovog teksta analizirati zbog čega smo dospjeli u krizu, zbog čega su nam ekonomija i privreda u očajnom stanju.
Neznalice u institucijama
Od 2006. godine krenuli smo otvoreno pogrešnim putem. Arčili smo najveći nacionalni potencijal, a to su ljudi i njihovo znanje. Otvarali smo privatne fakultete i tako legalizovali neznanje. Uz pomoć tih i takvih fakulteta dojučerašnji šoferi i konobari postali su šefovi. Na konkursima su se primali kume, strine, rodbina vozača, komšinice…
U tom procesu znanje, obrazovanje i sposobnost nisu bili važni, već je presudan faktor kod zapošljavanja bila činjenica da će te osobe glasati za stranačke prvake, one koji su ih zaposlili. Tako smo dobili i glasačku mašineriju koja na vlasti još uvijek uspijeva da sačuva ovu garnituru.
Tako su nam institucije postale utočište za poltrone i neznalice, a kvalitetne kadrove smo protjerali ili otjerali u drugi plan. Uostalom, nedavni vapaji predsjednika Dodika i premijera Viškovića da se moraju obračunati sa onima koji primaju plate, a ništa ne rade, sve ovo i potvrđuju.
Mizerno ulaganje u obrazovanje
Nekako odmah na prethodnu stavku nadovezuje se očajno stanje u obrazovanju. Vlast ulaže mizerna sredstva u nauku, a imamo i sve manje upisanih studenata. Nauka i struka su otjerani u drugi plan.
Svima je jasno da projekte i reforme mogu raditi samo samo školovani, stručni, obrazovani i kvalitetni ljudi. Kod nas upravo nedostaju takvi. Prednost smo dali neznanju i to će nas uskoro skupo koštati.
Kriminal i korupcija cvjetaju
Većina istočnoevropskih zemalja u periodu tranzicije otvorila je tržište za strana ulaganja. Uz pomoć stranog kapitala sačuvali su privredu. U BiH i Republici Srpskoj prednost u odnosu na strane investicije dobili su kriminal, korupcija…
Izaostala je strana pomoć, a i ona sredstva koja su nam stigla nisu utrošena u otvaranje novih radnih mjesta i razvoj privrede. Najočitiji primjer je prodaja Telekoma Srpske od koje smo inkasirali 1,2 milijarde KM. Ni taj novac nije utrošen u razvojne programe i otvaranje radnih mjesta.
Političari konstatno drže tenzije, što njima odgovara, ali na taj način dodatno tjeraju strani kapital.
Prazni fondovi
Država i vlast su dozvolili privrednicima da iskorištavaju i kradu radnike. Ogromna većina zaposlenih prijavljena je na minimalac, što dodatno iscrpljuje budžet i državnu kasu, a šteti fundovima Srpske. I sam premijer je priznao da su marže nekontrolisano visoke i da inspekcija mora da “vrši brutalne kontrole”.
Premijer je sad konačno primjetio da u Srpskoj postoje ljudi koji se na muci građana enormno bogate. Pitamo se šta je to sad vlasti otvorilo oči da krenu u ofanzivu. Blagostanje sigurno nije.
Uvozni lobi ugasio domaću proizvodnju
Već decenijama vlasti u Srpskoj i BiH guše domaće proizvođače i čine sve kako bi pomogli uvoznom lobiju. Mnogi su izgubili strpljenje i ugasili su svoje farme. Problem je nastao za vrijeme pandemije, jer je svaka zemlja čuvala zalihe hrane za svoje stanovništvo, a mi u RS i BiH smo strepili od moguće nestašice hrane.
Domaća proizvodnja je uz pomoć vlasti izgubila bitku sa uvoznicima. Naši domaći proizvođači mesa, mlijeka i drugih prehrambenih proizvoda nisu konkurentni u odnosu na uvoznike istih proizvoda. Vlast nije zaštitila domaće proizvođače, a širom je otvorila vrata uvoznicima. Iz ovog ličnu korist opet mogu da imaju pojedinci i grupe.
Odlazak mladih
Po mnogim procjenama, BiH i Srpska će za koju deceniju postati zemlja starih ljudi. Školovani mladi ljudi ne mogu do posla bez stranačkih knjižica i zbog toga se odlučuju da odu preko granice i sreću pronađu u nekoj drugoj zemlji.
Sve manje je povjerenja u institucije, a niske plate, mobing, nepotizam, samo su neki od razloga koji mlade tjeraju iz zemlje.
Nekontrolisano zaduživanje
Nema sedmice a da se u medijima ne pojavi informacija da se Vlada RS kroz prodaju obveznica zadužila za po nekoliko desetina miliona KM. Ionako smo kreditno prezaduženi, pa je svaki novi minus dodatno opterećenje za ionako katastrofalno stanje budžeta Republike Srpske.
Ono što je najgore, iz tih zaduženje se pokrivaju ranija zaduženja. Opet nema razvojnih projekata.
Preglomazan državni aparat
Niko sa sigurnošu ne može da kaže koliko tačno ljudi radi u državnim institucijama, Vladi RS prije svega. Procjene govore da ih u evidenciji Agencije za državnu upravu ima više od 5.000. Sve je to rezultat stranačkog zapošljavanja, što samo po sebi ukazuje da Republika Srpska dobro vodi računa i plaća glasačku mašineriju. Ministarstva i druge institucije su pretvorene u stranačko vlasništvo ili bolje reći u stranački plijen. Srpska sa očajnom privredom ne može da isfinansira očajnu kadrovsku politiku. Mi više nemamo sredstava ni kadrovskih kapaciteta za bilo kakve reforme koje od nas traže da ih ispunimo na putu ka EU.
Javna preduzeća gubitaši
Javna preduzeća u Republici Srpskoj su u kolapsu, a Vlada nema rješenja. Iako su najavljivali da će direktore gubitaše smjenjivati i da će ih sankcionisati, od toga bar za sada nema ništa. Direktori gubitaši, u prevodu stranački vojnici, i dalje sjede u svojim foteljama bez obzira na očajne rezultate. Slabo poslovanje javnih preduzeća i te kako stvara probleme u državnom budžetu.
Stranački šefovi jači od institucija
Svugdje u svijetu premijeri sami sastavljaju vlade i biraju stručne kadrove u ministarske fotelje, samo u Srpskoj i BiH mandatarima vlade sastavljaju stranački šefovi, uveliko otežavajući rad predsjednicima vlada. Tako u foteljama ministara završe uhljebi i stranački poslušnici, a sve to za rezultat ima činjenicu da su stranački šefovi iz vladajućih koalicija jači od samih institucija, što je više nego pogubno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu