Mustafin štand sa ovim slatkim povrćem i ponekom tikvicom, pored puta Doboj Tuzla, privlačan je mnogim putnicima. Oni se ovdje zaustavljaju, kupuju lubenice za koje Mustafa kaže da su rudnik slasti, podgrijavaju šaljive razgovore i fotografišu se sa bivšim kopačem crnog uglja.
Upadnjiv je slogan ili svojevrsna reklama ispisana na štandu – „lubenica slađa od prvog poljupca”.
– Mnogi komentarišu, pitaju ima li istine u tome, šta je zapravo slađe, moje lubenice ili prvi poljubac. To je relativno, odgovaram, zavisi od pojedinačnih iskustava i još koječega. Nekom je slađa lubenica, a nekome prvi poljubac. Naprimjer, moja žena Sevleta i ja se ne slažemo po tom pitanju, ona je za poljupce, a ja za lubenice – objašnjava Mustafa dilemu koju je nametnuo mnogima.
On uvjerava da je poruku samostalno smislio, bez pomoći drugih jer, kaže, životno iskustvo budi mudrost u čovjeku. O svojim lubenicama umije mnogo i uvjerljivo pričati. I tu pronalazi vezu između rudnika i njive, uglja i lubenica.
– Postojalo je veliko brdo pored moje kuće, prava planina bez imena. To sam uklonio, pretvorio brdo u ravnicu, natjerao me rudarski poriv da to učinim. Tu sam posijao lubenice, boljih nema na daleko – hvali Mustafa svoje proizvode i svakoga uvjerava da je najbolji poznavalac ovog povrća.
Većina vjeruje u Mustafine priče, mada nisu rijetki ni sumjičavci. Ipak, njega to nimalo nije pokolebalo da naširoko i dugačko raspreda svoju „slatku teoriju” o lubenicama. Kada bi se njegovo znanje, veli, vrednovalo diplomama, postao bi doktor za lubenice.
– Ja sebe smatram ministrom za lubenice u Tuzlanskom kantonu. Kada mnogi mogu biti ministri, a ništa ni o čemu ne znaju, zašto ne bih i ja. U proljeće i ljeti radim, sadim, zalijevam, okopavam, prihranjujem, berem, prodajem i tako sve u krug. Zimi učim, čitam sve do čega dođem, razmjenjujem znanje i iskustvo, dakle potpuno sam kompletan znalac u struci, a ni moralna strana nije za pocjenjivanje – samouvjeren je Mustafa koji, ne čekajući pitanje, samoinicijativno deklamuje lekcije o omiljenom povrću.
Američki naučnici tvrde, veli, da lubenica djeluje kao viagra. Kada nešto kažu Amerikanci, smatra Mustafa, tu sigurno ima istine. Potom nastavlja da dokazuje znanje o „kraljici slasti”.
– Dokazi o sadnji lubenica pronađeni su u dolini Nila i to iz vremena starih Egipćana, pa su tako u grobnici kralja Tutankamona pronađene sjemenke lubenice. Sve to piše u knjigama, a knjige ne bi trebalo da lažu. Među najskupljim voćem na svijetu su lubenice, one kockaste. Takve i ja znam proizvesti samo nisam još pokušavao. Uzgajaju se u kockastim kalupima i zato imaju drugačiji oblik – objašnjava Mustafa grupi znatiželjnika pravdajući se da mu za taj poduhvat nedostaju samo kalupi.
Kupce ili slušaoce Mustafinih lekcija o lubenicama više od porijekla interesuje, kako prepoznati svježu i slatku lubenicu. Samo najiskusniji mogu kuckanjem, bez oklijevanja stiže odgovor, čuti je li lubenica zaista zrela, a ja sam taj znalac.
– Kuckanjem u koru, zrela lubenica više „vuče” prema tenoru nego basu u zreloj lubenici je čak 92 posto vode i šest odsto šećera. To znači da bi u vodi trebalo da pluta tek djelićem iznad površine. Donji dio lubenice trebalo bi biti žućkast. To je mjesto na kojem je ležala na tlu, dok je sazrijevala na suncu. Što je mjesto tamnije, to bolje. Ako je blijedo, ili ga uopšte nema, znači da je lubenica prerano ubrana. Savršena, zrela lubenica je tamno zelena. Ako je sjajna, dobre su šanse da će biti manje slatka – objašnjava Mustafa Kurtović, kucka, zagleda, okreće, procjenjuje kvalitet svake lubenije pojedinačno da bi kupce uvjerio u svoju teoriju i znanje.
Popust za udovice
Za udovice bez pratnje, dajem deset odsto popusta, zapisao je Mustafa u svoju teku pravila trgovine. On se hvali da to nailazi na pozitivne ocjene, a većina udovica, zbog simpatija na prvi pogled, njemu nude isto toliko na već utvrđenu cijenu. Kažu da je to dobrovoljni porez na smijeh, šalu i zabavu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu