Banjaluka

MUČNA KORA HLJEBA Hladnoća im u kostima, tezge skupe, pa sve više odustaju od posla (FOTO)

Oduvijek se smatralo da je pijaca srce svakog grada. Tu se kupuje, dogovara, razgovara. Danas, bilo da dođete onu u centru ili na pijacu u Lazarevu, vidjećete dosta praznih i zaključanih tezgi i umorne prodavce koji pokušavaju da privuku kupce. Voće i povrće mami izgledom, ali cijene odbijaju.

MUČNA KORA HLJEBA Hladnoća im u kostima, tezge skupe, pa sve više odustaju od posla (FOTO)
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Prodavci sa kojima smo razgovarali kažu da je im je bolje raditi zimi jer im roba bolje opstaje, ali nije dobro za njih, pošto im je teško stajati satima na hladnoći. Ljeti je njima lakše, ali je pogubno za robu, koja brzo propada. Krug u kojem nema pobjednika. Kada ukalkulišu koliku cijenu mjesečnog najma plaćaju u ovo doba, kada pazara i nemaju, nije čudo što ljudi odustaju od rada na pijaci, poručuju prodavci.

Ko god je u proteklo vrijeme otišao na banjalučku Tržnicu nije mogao da ne primjeti popriličan broj praznih štandova. Betonski stolovi na kojima nema voća i povrća ukazuju kakva je situacija.  Prodavci, redom istog razmišljanja, spremni da pričaju o svojoj muci, ali da ne otkriju ime i prezime. Kažu: “Razumite, da se ne zamjerimo”.

Penzionerka, koja je već zagazila u sedamdesetu godinu života, kaže da su štandovi prazniji unazad godinu dana. Priča da se neko razbolio, neko preminuo, a neko jednostavno odustao, jer više nema ni novca, ni želje za svakodnevnom borbom. Ona na Tržnici radi već 20-ak godina. Ponekad napravi pauzu da malo predahne, ali skoro svakodnevno je na štandu na kojem prodaje kupus, luk, tikvice, blitvu…

– Evo, kad prođete kroz pijacu, vidjećete da su prodavci stariji, nema mladih. Zašto djeca da se ovdje smrzavaju iz dana u dan, a da im pazar bude toliki da samo hljeb mogu da kupe? Ovo je preživljavanje, drago dijete – priča nam simpatična prodavačica.

Mjesečno zakup štanda plaća nešto manje od 200 KM, plus 3,5 marke placarine za svaki dan. Kaže da su im ranije nešto malo smanjivali zakup u zimskom periodu, ali da bi zakupnina danas morala da bude manja s obzirom na mizerne pazare koje imaju.

– Posla nema, vidite da ljudi samo prolaze. Pazara nešto i bude vikendom, ovim danima ništa. Narod prohoda, razgleda, neko kupi nešto sitno. A mi ovdje stojimo među ovim betonom i molimo boga da bar nešto prodamo. Sad ništa ne sabiram, pa neka ide dokle ide – priča sagovornica Srpskainfo sa “Tržnice”.

Pročitajte još

Na Novoj pijaci u naselju Lazarevo vikend je obično nešto življi, kažu nam prodavci, ali i tamo ima zaključanih tezgi. Neke su odavno prazne, dok neki prodavci ne rade nedjeljom, ali oni se mogu nabrojati na prste jedne ruke, priča nam jedna od prodavačica. Oni s kojima smo razgovarali na pitanje kako im je stajati na hladnom betonu iz dana u dan skoro kao jedan odgovaraju “sve vidite” i odmahuju rukom. Na pijaci u Lazarevu, osim voća i povrća, možete pazariti i suđe, alat, metle, vunu za pletenje, posteljinu, svijeće…

Na djelu gdje se prodaje odjeća i obuća na tezgama izložene i okačene trenerke, jakne, majice, patike, a iznad glava razapeti kartoni i najloni.  Za vikend su ubundani prodavci dočekivali potencijalne kupce hodajući u jaknama, duvajući u prste u nadi da će ih bar malo ugrijati.

– Teško je, kako nije teško. Godinama sam tu i previše. Zimi je baš teško, kad zaduva, a mi samo ovdje možemo da stojimo. Ljeti nam bude prevruće, ali to je lakše podnijeti nego kišu i snijeg – priča nam jedna od prodavačica odjeće sa Nove pijace koja takođe nije želela da joj otkrijemo ime.

Ona mjesečno za zakupninu daje nešto više od 250 maraka. Cijena je ista i ljeti i zimi. Za nju je to previše. Ljeti možda i može da “navuče” taj iznos, ali zimi nikako.

– Jedina mi je sreća da ne kisnemo ni roba, ni ja. Ima puno najlona, pa je dobro – govori nam svoju svakodnevicu.

Priča da ima dosta zatvorenih tezgi, ali da je pijaca nedjeljom koliko-toliko popunjena.

– Tuga je ovo velika. Mora čovjek da radi, skupa je zakupnina, a ljudi nam slabo dolaze – kaže ona.

Naša sagovornica koja prodaje povrće na veliko kaže da mjesečno plaća 200 KM, plus placarinu. Govori da joj je jako teško raditi, posebno zimi, jer sa svih strana duva, pa ponekad kiša i snijeg nanose na nju i robu.

– Da čovjek ima bolje, ovdje sigurno ne bi bio. Mučna je ovo kora hljeba – kaže ona.

“Tržnicu” smo pitali šta je razlog da je određen broj štandova već neko vrijeme prazan, te da li se razmišlja o smanjenju cijene mjesečnog zakupa za prodavce na “Tržnici” i Novoj pijaci. Pitali smo i da li je planirano uređenje prostora na Novoj pijaci, ali odgovor nismo dobili. 

Od mrkve do slanine

Na “Tržnici” mladi luk košta tri marke, koliko su i kruške i karfiol. Gljive su sedam maraka, mrkva marku, a crveni luk 1,5 KM. Kilogram paradajza je od pet do sedam maraka, zelena salata od tri do četiri, a krompir od dvije do tri marke.

Na Novoj pijaci vreća krompira je 11 maraka, jabuke jednu marku, narandže 1,5 KM, a mandarine 2,5. Kilogram limuna košta dvije marke, grožđe 3,5, kao i jagode. Na ovoj pijaci prodaju i sadnice, a na improvizovanim stolovima kupce mame suhomesnate delicije, poput slanine, kobasica, suvog mesa…

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu