Ona je podsjetila da su u NDH 12. jula 1942. godine, odlukom Ante Pavelića, otvorena tri posebna logora za partizansku djecu Gornja Rijeka kod Križevaca, Jastrebarsko i Sisak.
Adamovićeva je rekla da je samo kroz Sisak prošlo 6.693 djece, od kojih je za četiri mjeseca umrlo 1.631, najčešće sa brojem oko vrata.
– Odvajanje od majki, najsurovije kazne i zlostavljanja, izgladnjivanja, premlaćivanja, epidemije zaraznih bolesti, dijelom i namjerno izazvane gušenjem, ciklonom, sve to učinilo je da su djeca masovno umirala – podsjetila je Adamovićeva u istorijskom času.
Ona je ocijenila da je potpuno utemeljena inicijativa Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova da se od jula 2021. godine ovaj dan obilježava upravo u Macurama.
– Zarobljeni između zločina i ćutanja, na ovom mjestu kao da se nalazimo u obruču sjećanja. Koliko god željeli da opišemo strahote koje su doživjeli naši preci, koliko god istražujemo, popisujemo, tragamo, kao druga generacija potomaka imamo jednu posebnu misiju, a to je da trajemo i ne zaboravimo – poručila je Adamovićeva.
Ona je podsjetila na to da je od ukupnog broja poginulih boraca na memorijalnom zidu pored spomenika na Mrakovici skoro 96 odsto Srba, a da je prema zvaničnim podacima u 12 sabirnih koncentracionih logora za vrijeme ofanzive internirano 68.600 Kozarčana, od kojih 23.858 djece.
Adamovićeva je rekla da se broj stradalih nikada neće tačno saznati jer nisu adekvatno popisani nakon Drugog svjetskog rata.
Ona je istakla da veoma upečatljiv opis pokolja pruža svjedočanstvo Miloša Kneževića iz Gornjeg Jelovca, dječaka, zauvijek odvojenog od najmilijih.
– Od nekud kroz maglu, iz daljine, dopirao je do nas prigušen majčin jauk, vrisak. Udarci, jauci, padanja i krkljanja žrtava. Brat Đuro se najviše čuo. Nosio je sestru Kosu na rukama, izgleda branio i zaklanjao svojim tijelom, dok nije bio savladan i oboren na zemlju. Mrtvi padaju po meni. Na meni, pored mene, leže moj najmiliji zagrljeni kao nekada na slamarici u zajedničkom krevetu u našoj toploj kući – navela je Adamovićeva dijelove sjećanja Miloša Kneževića.
Kako je navela, on je u tim strašnim trenucima bio pri svijesti i čuo je šta ustaše razgovaraju.
-Negdje duboko u meni grijala me prijatna nada da ću ostati živ. Boli su žrtve bajenetima i gvozdenim vilama. Pucali nisu – navodi Adamovićeva riječi ovog stradalnika.
Na kraju je dodala da i riječi predanog i istrajnog Dragoja Lukića, najvećeg istraživača kada je u pitanju stradanje djece sa Kozare, a i samog logoraša dječijeg logora u NDH.
– Pokušao sam da otrgnem od zaborava te najstrašnije osvete, dio naše istorije. Drugih namjera nisam imao – citirala je Adamovićeva.
Obilježavanju Dana sjećanja na djecu ubijenu u ustaškoj NDH prisustvovali su najviši zvaničnici Republike Srpske.
Prema podacima resornog ministarstva, najmanje 74.642 srpska djeteta u dobi do 14 godina umorena su ili ubijena u NDH, a u zaseoku Macure tokom njemačko-ustaške ofanzive na Kozaru u ljeto 1942. godine ubijeno je 312 Srba iz više potkozarskih sela, među kojima je bilo 75 djece do 14 godina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu