Ali, nije dobro što građani Srpske i BiH litar dizela danas plaćaju i po 3,6 KM, što je za preko 50 odsto više nego prije tri godine.
Naravno, niko ne tvrdi da bi gorivo trebalo da košta kao tada, ali baš da je ovoliko skuplje, teško je i shvatiti i prihvatiti.
Međutim, to nije ništa novo, jer naše pumpadžije veoma rijetko i škrto reaguju kad dođe do pojeftinjenja na svjetskoj berzi dok, u suprotnoj situaciji, bukvalno preko noći dižu cijene.
Na žalost svih građana, njihovi apetiti su posebno porasli u ovoj godini crne krize kada su, kako bi još više profitirali, krenuli da krše marže, pa su litar goriva prodavali i po 30 feninga skuplje no što su smjeli.
Nezasitost ih je samo za par mjeseci koštala više od milion i po KM, ali su i ovdje uhvatili krivinu, pa je rijetko ko platio kaznu. Upustili su se u sudske sporove, do čijeg okončanja ko živ – ko mrtav.
Pomenuti iznos nije zanemarljiv, ali je njima najvažnije da naziv nijedne pumpe koja je potkradala građane nije iznesen u javnost. Zašto? Zato što u Inspektoratu Srpske tvrde da bi to moglo da naruši pomenute sporove koji su u toku i one koji će se, eventualno, voditi?!
Da ovo „pravilo“ važi samo u RS potvrđuje i praksa u Federaciji BiH da tamošnji inspektorat redovno objavljuje nazive benzinskih pumpi za koje se utvrdi da su prekršili marže.
Jasno je da građani Srpske nikada neće saznati koje su ih pumpe i za koliko ojadile, dok je o nekom obeštećenju smiješno i govoriti.
Dok nadležne institucije svojski štite pumpe koje su potkradale njene stanovnike, zanimljivo je da su u skorijoj prošlosti, odnosno u jeku epidemije korona virusa, svakodnevno objavljivana imena i prezimena ljudi za koje je utvrđeno da su kršili mjere izolacije.
Dakle, obični čovjek, čim malo “zastrani”, biva pušten niz vodu, dok krupne ribe niko ne dira, čak i kad plivaju u vodama čistog kriminala.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu