Ovakav propust izazvao je ogorčenost građana Banjaluke, koji su svoja mišljenja pretočili u mnogobrojne statuse na društvenim mrežama. Svoje razočarenje ne kriju ni iz GO Udruženje osoba sa invaliditetom, ističući da je ovo samo jedan u nizu propusta koji ih je podsjetio na to da malo ko misli na njihove potrebe.
– Ružno je da neko pominje kako je u investiciju uloženo 3,8 miliona KM, a da nije mogao uključiti rampu koja košta 200-300 KM. U ovim vremenima, kada svi zajedno razgovaramo o potrebama lica s invaliditetom, neshvatljivo je da se napravi ovakav propust – rekli su iz ovog udruženja.
Da se starije građevine ne mogu prilagoditi osoba sa invaliditetom – razumiju, ali razumijevanje ne mogu pronaći kada bivaju izostavljeni u nekim novim projektima.
– Problem je što se zaista ne vodi računa o barijerama, a tu prvenstveno mislimo na arhitektonske barijere. Mi stvarno imamo razumijevanje kada neko ne može da prilagodi neku staru građevinu, objekat ili ulicu, ali da pravite nešto novo, a da ne pokušate da uključite tu potrebe svih građana – to ne možemo razumjeti, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je to zakonska obaveza – naglašavaju iz Udruženja osoba sa invaliditetom.
I član Košarkaškog kluba invalida “Vrbas”, Biljana Nedić, ističe da se godinama vodi borba da se stari objekti i ulice arhitektonski prilagode potrebama svim građana, zbog čega je nerazumljivo da se sa ovim problemom suočavaju i kada je novogradnja u pitanju.
– Novoizgrađeni most u Srpskim Toplicama dobio je upotrebnu dozvolu, a ne mogu ga koristiti svi građani,. Tu, prije svega, mislim na ljude koji koriste ortopedska i druga pomagala pri kretanju, starije osobe i majke s dječijim kolicima, jer na pješačkim prelazima nisu urađene rampe. Sam projekat je koštao previše da bi se “potkrala” takva greška arhitekti, izvođaču radova ili onima koji su dali zeleno svjetlo kada je upotrebna dozvola u pitanju. Neko nije radio svoj posao, a mi ispaštamo. Tužno je da moramo reagovati na nešto za šta neko drugi prima platu – kazala je ona.
Ističe da je jedini cilj njene reakcije podizanje svijesti o potrebama svih građana.
– Nije mi u cilju da se od ovoga pravi senzacija, da se ljudi prepiskama svađaju ko je kriv, nego da se ukaže na problem i podigne svijest okoline do te mjere da naša reakcija ne bude potrebna, nego da bude prirodno da, kako javni, tako i privatni objekti ispoštuju ove stvari. Jer i mi smo konzumenti svih usluga i roba, idemo u kafiće, klubove, butike, kladionice, banke, sportske i kulturne objekte, trošimo svoj novac, imamo pravo i zahtijevati osnovno ljudsko pravo, pravo na slobodu nesmetanog kretanja i pristupa – rekla je Nedićeva.
Ipak, kako ističe, dugogodišnja borba nije bila uzaludna, pa su se u gradu na Vrbasu pojavile mnoge naznake koje ukazuju na početak budućnosti u kojoj je jednakost normalna pojava.
– Ja dosta “pješačim” i mnogo toga se u Banjaluci promijenilo na bolje; mnoge ulice imaju na pješačkim prelazima funkcionalne rampe, mnogo objekata je kroz sanacije riješilo pristup. Svakako treba još da se radi na tome, ali je, po meni, ovdje najveći problem novih gradnji koje dobijaju upotrebne dozvole, a nemaju adekvatan pristup za ljude koji koriste kolica – zaključila je Nedićeva.
Da je most u Srpskim Toplicama samo jedan u nizu primjera koji pokazuje da su osobe sa poteškoćama u kretanju uvijek u drugom planu, tvrdi koordinator transporta u Centru za zaštitu životne sredine, Dragan Kabić.
– Ovakvi promašaji pri izgradnji nove infrastrukture postali su ustaljena praksa u Banjaluci, ali i u drugim gradovima, već koju deceniju. Osobe s poteškoćama u kretanju i osobe sa pomagalima pri kretanju jesu posljednji učesnici u saobraćaju o kojima se vodi računa pri planiranju, gradnji i nadzoru. Čak su iza biciklista, rekao bih. Građevinske i upotrebne dozvole izdaju se po privatnim linijama. Dokle god je motorni saobraćaj u fokusu planiranja, gradnje i nadzora umjesto ljudi, ovakve stvari će se nastaviti dešavati – rekao je Kabić.
Propust će se, kaže, možda i ispraviti, ali je poražavajuća činjenica da se ovakve greške, i pored dugogodišnje borbe, potkradaju.
– Sve i u slučaju da se ova greška ispravi veoma brzo (što uopšte nije komplikovano) ostaje pitanje zbog čega se konstantno bavimo ispravljanjem grešaka, umjesto da radimo na uspostavljanju prakse kako se takve greške ne bi dešavale. Takođe, ostaje i pitanje da li će iko odgovarati za učinjene greške i na koji način – pita Kabić.
Na naša pitanja do danas nismo dobili odgovor od Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, Grada Banjaluka, te izvođača radova “Kozaraputevi”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu