Banjalukom sam donedavno šetala i osjećala se ponosno jer mi je najljepša, i danas je lijepa ali nekako kao da je drugačija. Sluti li ovo na neko mišljenje koje će imati političku konotaciju, da, ali ne želim da tako zvuči nezaobilazno je.
Banjaluci nedostaje empatije, solidarnosti i bezuslovne ljubavi. Banjaluka je negdje izgubila ono najljepše a to je saosjećanje.
Ponovo ću biti preponosna na moj grad kad svi mi koji živimo u njemu budemo davali ono najbolje od sebe. Dok ljeto izmiče, a jesen se približava moj grad zrači nekom neobičnom ljepotom i on postaje dio čarolije koju je riječima teško opisati. Volim ovaj grad i želim mu sve najbolje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu