Takođe, sviđa mi se to što u posljednjih nekoliko godina sve više pažnje pridajemo Banj brdu, koje je mozda jedina ozbiljna rekreativna zona u Banjaluci.
Ne sviđa mi se što postajemo grad betona. Stariji ljudi govore da je Banjaluka nekada bila grad zelenila i parkova, a sada parkovi nestaju. Zelenilo i drvoredi su uglavnom posječeni kako bi se zasadile nove mladice, a i kada ih zasade nađu se neki kome to smeta pa ih preko noći unište.
Skoro je renviran dio Gospodske ulice pored Hrama Hrista Spasitelja, sto je za pohvalu, ali opet uglavnom je sve izbetonirano uz minimalno detalja u vidu zelenila. Zaista smatram da trebamo poraditi na tom pitanju, i pomoći da Banjaluka ponovo olista i procvjeta.
Banjaluci nedostaju mnoge stvari kako su adekvatan azil za životinje, više javnih kuhinja i sklonište za ljude koji nemaju dom.
Međutim, shodno mom životnom pozivu, smatram da Banjaluci nedostaje jedan ozbiljan filmski festival. Nažalost, državne i gradske vlasti nemaju sluha za kulturne manifestacije i one se iz godine u godinu polako gase.
Smatram da u ovom gradu ima zaista kvalitetnih filmskih radnika, ali i umjetnika uopšte. Međutim, oni nemaju mogućnosti da pokažu svoj radi i talenat, pogotovo jer ćemo prije podržati nekog kod dolazi iz većih kulturnih centara kao sto su Zagreb i Beograd, nego nekog lokalnog umjetnika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu