Čitavu polemiku oko roditelja i njihovih mališana pokrenuo je jedan momak iz Srbije koji se požalio da se iz bioskopa, nakon odgledanog filma, kući vratio bijesan i to sve zbog dvije majke koje su sve vrijeme dok je film trajao svoju djecu utišavale.
Kako je najprije objasnio, nema ništa protiv male djece, međutim tvrdi, nije im mjesto u bioskopu gdje se prikazuje malo ozbiljniji film.
– Mnogo me nerviraju ljudi koji dolaze u bioskop sa djecom da gledaju film koji nije za djecu. Ne smeta meni prisustvo tog djeteta, nego mi smeta što naravno film nije za njega i biće mu dosadno i onda ga roditelj otprilike animira cijeli film i priča, šuška tu.
Upravo sam gledao film koji traje tri sata, jedva dočekao da ga pogledam da bi iza mene neke dvije žene sve vrijeme pričale sa svojom djecom. Ako želiš da gledaš ozbiljan film, dođi bez djece, prosto je tako. Ne moramo svi biti nečije žrtve jer smo uredno platili kartu. Film se gleda u tišini, zna se red.
Ne krivim djecu, nisu oni krivi što imaju šest godina i činjenica, neće ih zanimati ovakav film nit’ će ga razumjeti. Krivim roditelje koji misle da su njihova djeca jedina na svijetu – napisao je on u svojoj objavi na Reditu.
“Ne moramo da se povinujemo njihovoj deci”
Njegova objava pokrenula je čitav niz dešavanja u kojima, po svemu sudeći, pojedincima nije odgovaralo prisustvo djece.
– Slažem se sve što si rekao! Sinoć sam se prvi put razočarao odlaskom u pozorište. Jeste, razumijem da je božićni balet u pitanju, bajka šta god, princeze i prinčevi u publici se očekuju jer je lijepa predstava…Ali ono sinoć je bilo haos. Bili su klinci koji su jako mali i naravno da ne mogu da isprate i drže pažnju dva sata. Nosi se keks u pozorište, flašice vode, samo sam čekao da neko počne čips da gricka … Urlici, glasno pričanje, smetanje orkestru, one žene koje rade su morale non-stop da intervenišu. I dalje sam razočaran i žao mi je što sam uopšte išao u to leglo zaraze slinavih klinaca i bahatih mama koji su se dva sata nakašljavali svi zajedno. One misle da svi mi moramo da se povinujemo toj djeci – glasio je nešto oštriji komentar.
“Ja sam onda nemajka”
Za njim, javili su se i drugi koji smatraju da maloj djeci nije mjesto u pozorištu ili bioskopu, barem ne u trenutku kada su na repertoaru nešto ozbiljnije predstave ili filmovi.
Nikada neću zaboraviti kad sam sa društvom gledao film, ispred nas lik sa djetetom od nekih 4-5 godina i glasno mu prepričava svaku scenu. Najgora sorta ljudi”, “Ja sam onda nemajka, jer zbog djece u bioskope ne idem odavno. Sjećam se ranije, neko dijete iza mene cijeli film šuška kesama, srce na slamku, priča, gura u sjedište, nije lijepo”, “Ja nisam otišla u bioskop od 2018. Majka sa četvoro djece došla da gledaju film. Klinac od šest godina glasno i jasno pita mamu šta ga zanima a mama priča sa njima kao da su u svojoj dnevnoj sobi. Skrenem joj pažnju, likuša poslije projekcije nasrće na mene”, bili su još neki komentari ispod ove objave.
Naravno, bilo je i onih koji su stali na stranu roditelja sa djecom, tvrdeći da često ne znamo pravu pozadina priče, u kojoj se dešava da majka nema gdje da ostavi svoje dijete, te je prinuđena da zajedno s njim ide uvijek i svuda.
Ipak, koliko god su se neki trudili da opravdaju postupke roditelja u ovakvim i sličnim situacijama, čini se da se većina složila da maloj djeci nije mjesto na dešavanjima koja su najprije rezervisana za starije osobe, piše Blic.